Uredba (EU) 2024/3011 · POGLAVLJE 1. OPĆE ODREDBE

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1. „država podnositeljica zahtjeva” znači država članica u kojoj se vodi kazneni postupak i u kojoj je izdan zahtjev za prijenos tog postupka u drugu državu članicu ili koja je pokrenula savjetovanje o mogućem prijenosu kaznenog postupka ili primila zahtjev za takvo savjetovanje;

2. „država primateljica zahtjeva” znači država članica kojoj je poslan zahtjev za prijenos kaznenog postupka u svrhu preuzimanja tog postupka ili koja je primila zahtjev za savjetovanje o mogućem prijenosu kaznenog postupka ili je pokrenula takvo savjetovanje;

3. „tijelo podnositelj zahtjeva” znači:

(a) sudac, sud, istražni sudac ili javni tužitelj u državi podnositeljici zahtjeva koji je nadležan za dotični predmet; ili

(b) bilo koje drugo nadležno tijelo koje je kao takvo imenovala država podnositeljica zahtjeva i koje u dotičnom predmetu djeluje kao istražno tijelo u kaznenom postupku s nadležnošću za podnošenje zahtjeva za prijenos kaznenog postupka u skladu s nacionalnim pravom. Osim toga, prije nego što se zahtjev za prijenos kaznenog postupka pošalje tijelu primatelju zahtjeva, potvrđuje ga sudac, sud, istražni sudac ili javni tužitelj u državi podnositeljici zahtjeva nakon ispitivanja njegove sukladnosti s uvjetima za izdavanje takvog zahtjeva na temelju ove Uredbe. Ako je zahtjev za prijenos kaznenog postupka potvrdio sudac, sud, istražni sudac ili javni tužitelj u državi podnositeljici zahtjeva, i to se tijelo može smatrati tijelom podnositeljem zahtjeva za potrebe slanja zahtjeva;

4. „tijelo primatelj zahtjeva” znači sudac, sud, istražni sudac ili javni tužitelj koji je nadležan za donošenje odluke o prihvaćanju ili odbijanju prijenosa kaznenog postupka u skladu s člankom 11. stavkom 1., kao i za poduzimanje, ako to dopušta pravni sustav države primateljice zahtjeva, naknadnih mjera u skladu s ovom Uredbom ili bilo koje mjere predviđene u njegovu nacionalnom pravu.

Ne dovodeći u pitanje zahtjev da odluku o prihvaćanju ili odbijanju prijenosa kaznenog postupka u skladu s člankom 11. stavkom 1. mora donijeti isključivo sudac, sud, istražni sudac ili javni tužitelj, na temelju svoje ocjene razloga za odbijanje u skladu s člankom 12., država primateljica zahtjeva, zbog strukture svojeg domaćeg pravnog sustava koja proizlazi iz pravne tradicije običajnog prava i ako njezin nacionalni pravni sustav ne dopušta njezinim sudovima ili javnim tužiteljima da poduzmu druge mjere osim donošenja odluke o prihvaćanju ili odbijanju prijenosa kaznenog postupka u skladu s člankom 11. stavkom 1., može predvidjeti da drugo tijelo, koje je na temelju njezina nacionalnog prava nadležno za poduzimanje mjera u kaznenom postupku, poduzme mjere isključivo u svrhu olakšavanja donošenja takvih sudskih odluka. Takvo drugo nadležno tijelo također može poduzeti naknadne mjere za potrebe ove Uredbe;

5. „decentralizirani informacijski sustav” znači decentralizirani informacijski sustav kako je definiran u članku 2. točki 3. Uredbe (EU) 2023/2844;

6. „žrtva” znači žrtva, kako je definirana u članku 2. stavku 1. točki (a) Direktive 2012/29/EU, ili pravna osoba, kako je definirana nacionalnim pravom, koja je pretrpjela štetu ili gospodarski gubitak kao izravnu posljedicu kaznenog djela koje je predmet kaznenog postupka na koji se primjenjuje ova Uredba.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu