Uredba (EU) 2024/3015

Uvodna izjava (1)

Kako je prepoznato u preambuli Protokola iz 2014. uz Konvenciju o prisilnom radu br. 29 („Konvencija MOR-a br. 29”) Međunarodne organizacije rada („MOR”), prisilni rad predstavlja tešku povredu ljudskog dostojanstva i temeljnih ljudskih prava, doprinosi perpetuaciji siromaštva i stoji na putu ostvarivanja dostojanstvenog rada za sve. MOR je uklanjanje svih oblika prisilnog ili obveznog rada proglasio načelom koje se odnosi na temeljna prava. Konvenciju MOR-a br. 29, uključujući dopunski protokol iz 2014. uz Konvenciju br. 29 i Konvenciju MOR-a br. 105 o ukidanju prisilnog rada („Konvencija MOR-a br. 105”) MOR svrstava u temeljne konvencije MOR-a i izdaje preporuke za sprečavanje i uklanjanje prisilnog rada i otklanjanje štete u situaciji prisilnog rada, kao što je Preporuka o prisilnom radu (dodatne mjere) br. 203. MOR je razvio nekoliko pokazatelja koji se upotrebljavaju za prepoznavanje i upozoravanje na slučajeve prisilnog rada, među kojima su prijetnje i stvarne tjelesne i seksualne povrede, zlouporaba ranjivosti, radni i životni uvjeti koji predstavljaju zlouporabu i pretjeran prekovremeni rad, zavaravanje, ograničavanje kretanja ili zatočenje na radnom mjestu ili ograničenom području, izolacija, dužničko ropstvo, uskraćivanje plaće ili prekomjerno smanjenje plaće, zadržavanje putovnice i osobnih isprava ili prijavljivanje vlastima u situacijama kada radnik ima nezakonit imigracijski status. Prisilni rad vrlo je često povezan sa siromaštvom i diskriminacijom. Manipulacija kreditima i dugovima od strane poslodavaca ili agenata za zapošljavanje i dalje je ključan čimbenik zbog kojeg se ranjivi radnici nalaze zarobljeni u situacijama prisilnog rada. Prema nadzornim tijelima MOR-a, rad koji se obavlja tijekom izdržavanja kazne zatvora, uključujući ako se obavlja za privatna poduzeća, sam po sebi ne predstavlja prisilni rad, pod uvjetom da se obavlja na dobrovoljnoj osnovi, za dobrobit zatvorenika i pod uvjetima usporedivima s onima koji postoje u slobodnom radnom odnosu. Rad za opće dobro kao alternativna kaznenopravna sankcija kazni zatvora uvijek bi trebao biti u javnom interesu i države ga nikada ne bi trebale zloupotrebljavati da bi ponižavale osuđenu osobu ili je lišavale njezina dostojanstva. U slučajevima u kojima se radnika prisiljava na rad ili uslugu iskorištavanjem njegove ranjivosti pod prijetnjom sankcije, ta prijetnja ne mora biti u obliku kaznenopravne sankcije, već može biti u obliku gubitka prava ili povlastica.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu