Uredba (EU) 2024/3015

Uvodna izjava (3)

Iskorjenjivanje svih oblika prisilnog rada, uključujući prisilni rad koji nameće država, prioritet je Unije. Poštovanje ljudskog dostojanstva te univerzalnost i nedjeljivost ljudskih prava čvrsto su ugrađeni u članak 21. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). Kako bi se postigao cilj održivog razvoja Ujedinjenih naroda br. 8.7., Unija bi trebala poštovati i promicati svoje vrijednosti i doprinositi zaštiti ljudskih prava, posebno prava djeteta. Člankom 5. Povelje Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”) izričito je zabranjeno ropstvo, ropstvu slični odnosi, prisilan i obvezatan rad te trgovanje ljudima, a člankom 4. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda propisano je da se nikoga ne smije siliti na prisilan ili obvezatan rad. Europski sud za ljudska prava opetovano je tumačio članak 4. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda tako da se njime od država članica zahtijeva da kažnjavaju i učinkovito kazneno gone svaku radnju kojom se osobu zadržava u situacijama iz tog članka. Pravo na djelotvorna pravna sredstva za kršenje temeljnih prava je ljudsko pravo i temeljni element u procesu učinkovitog progona kaznenih djela. Postojeće pravo Unije, Vodeća načela Ujedinjenih naroda o poslovanju i ljudskim pravima, preporuka Vijeća Europe o ljudskim pravima i poslovanju i smjernice Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD), kao što su Smjernice za multinacionalna poduzeća o odgovornom poslovnom ponašanju, potvrđuju da žrtve imaju pravo na djelotvorna pravna sredstva za kršenja ili povrede ljudskih prava povezane s poslovanjem, uključujući prisilni rad.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu