Članak 32.
Uzorkovanje ulaznih materijala
1. Osoblje zaduženo za uzimanje uzoraka mora proći izobrazbu o tehnikama i opremi za uzorkovanje, rizicima od unakrsne kontaminacije, mjerama opreza koje treba poduzeti u slučaju nestabilnih ili sterilnih tvari, potrebi evidentiranja svih neočekivanih ili neuobičajenih okolnosti te drugim aspektima relevantnima za provedbu postupaka uzorkovanja.
2. Uzorci moraju biti reprezentativni za seriju materijala iz koje su uzeti. Uzimanje uzoraka mora se provoditi u skladu s pisanim postupcima u kojima se opisuje barem sljedeće:
(a) broj spremnika koji će se uzorkovati;
(b) dio spremnika iz kojeg će se uzorkovati;
(c) količina uzorka koja će se uzeti iz svakog spremnika.
3. Broj spremnika koji će se uzorkovati i veličina uzorka određuju se na temelju plana uzorkovanja u kojem se uzima u obzir sljedeće:
(a) kritičnost ulaznog materijala;
(b) varijabilnost materijala;
(c) povijest usklađenosti dobavljača;
(d) količina uzorka potrebna za analizu.
4. Uzorkovanje se provodi na utvrđenim lokacijama i primjenom postupaka pri kojima se sprječava kontaminacija uzorkovanog materijala i kontaminacija drugih materijala.
5. Spremnici iz kojih se uzimaju uzorci pažljivo se otvaraju i nakon toga ponovno zatvaraju. Obilježavaju se kako bi se naznačilo da je iz njih uzet uzorak.
6. Spremnici s uzorcima moraju imati oznaku na kojoj su navedeni sadržaj, broj serije, datum uzorkovanja i spremnici iz kojih su uzorci uzeti.