Članak 4.
Izmjene Direktive (EU) 2024/1760
Direktiva (EU) 2024/1760 mijenja se kako slijedi:
1. članak 1. mijenja se kako slijedi:
(a) stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:
„1. Ovom Direktivom utvrđuju se pravila o:
(a) obvezama poduzećâ u pogledu stvarnih i potencijalnih negativnih učinaka na ljudska prava i okoliš, s obzirom na njihovo vlastito poslovanje, poslovanje njihovih društava kćeri i poslovanje njihovih poslovnih partnera u lancima aktivnosti tih poduzeća; i
(b) odgovornosti za kršenje obveza iz točke (a).”
;
(b) stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:
2. Ova Direktiva ne predstavlja osnovu za smanjenje razine zaštite ljudskih, radnih i socijalnih prava ni zaštite okoliša ili klime predviđene nacionalnim pravom država članica ili primjenjivim kolektivnim ugovorima u trenutku donošenja ove Direktive. Međutim, prva rečenica ovog stavka ne sprečava države članice da prilagode nacionalne zakone o dubinskoj analizi za održivo poslovanje primjenjive u trenutku donošenja ove Direktive, a posebno njihovo područje primjene, kako bi se oni uskladili s ovom Direktivom.
(c) dodaje se sljedeći stavak:
„4. Ova Direktiva ne utječe na pravo Unije ili nacionalno pravo koje se odnosi na pitanja koja nisu navedena u stavku 1. Posebice, pravila iz stavka 1. točke (a) ne utječu na pravo Unije ili nacionalno pravo u području ljudskih, radnih ili socijalnih prava ili zaštite okoliša i u pogledu klimatskih promjena, osim kad je riječ o općim obvezama dubinske analize.”
;
2. članak 2. mijenja se kako slijedi:
(a) stavak 1. mijenja se kako slijedi:
i. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:
„(a) poduzeće je u prosjeku imalo više od 5000 zaposlenika i neto prihod na svjetskoj razini veći od 1500000000 EUR u posljednjoj financijskoj godini za koju su godišnji financijski izvještaji doneseni ili su trebali biti doneseni”
;
ii. točka (c) zamjenjuje se sljedećim:
„(c) poduzeće je s neovisnim trećim poduzećima sklopilo, ili je krajnje matično društvo grupe koja je sklopila, sporazume o franšizi ili licenciranju u Uniji u zamjenu za naknade za licenciju, ako se tim sporazumima osigurava zajednički identitet, zajednički poslovni koncept i primjena jedinstvenih poslovnih metoda i ako su te naknade za licenciju iznosile više od 75000000 EUR u posljednjoj financijskoj godini za koju su godišnji financijski izvještaji doneseni ili su trebali biti doneseni te pod uvjetom da je poduzeće imalo, ili je krajnje matično društvo grupe koja je imala, neto prihod na svjetskoj razini veći od 275000000 EUR u posljednjoj financijskoj godini za koju su godišnji financijski izvještaji doneseni ili su trebali biti doneseni.”
;
(b) stavak 2. mijenja se kako slijedi:
i. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:
„(a) poduzeće je ostvarilo neto prihod veći od 1500000000 EUR u Uniji u financijskoj godini koja prethodi posljednjoj financijskoj godini;”
;
ii. točka (c) zamjenjuje se sljedećim:
„(c) poduzeće je s neovisnim trećim poduzećima sklopilo, ili je krajnje matično poduzeće grupe koja je sklopila, sporazume o franšizi ili licenciranju u Uniji u zamjenu za naknade za licenciju, ako se tim sporazumima osigurava zajednički identitet, zajednički poslovni koncept i primjena jedinstvenih poslovnih metoda i ako su te naknade za licenciju iznosile više od 75000000 EUR u Uniji u financijskoj godini koja prethodi posljednjoj financijskoj godini; i pod uvjetom da je poduzeće ostvarilo, ili je krajnje matično poduzeće grupe koja je ostvarila, neto prihod veći od 275000000 EUR u Uniji u financijskoj godini koja prethodi posljednjoj financijskoj godini.”
;
(c) u stavku 3. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:
„3. Ako je glavna djelatnost krajnjeg matičnog poduzeća držanje udjela u operativnim društvima kćerima i ne sudjeluje u donošenju upravljačkih, operativnih ili financijskih odluka koje utječu na grupu ili jedno ili više njezinih društava kćeri, može se izuzeti od izvršavanja obveza na temelju ove Direktive. To izuzeće podliježe uvjetu da je jedno od društava kćeri krajnjeg matičnog poduzeća s poslovnim nastanom u Uniji imenovano za ispunjavanje obveza utvrđenih u člancima od 6. do 16. u ime krajnjeg matičnog poduzeća, uključujući obveze krajnjeg matičnog poduzeća u pogledu aktivnosti njegovih društva kćeri. U tom slučaju imenovanom društvu kćeri daju se sva potrebna sredstva i pravne ovlasti za djelotvorno ispunjavanje tih obveza, posebno kako bi se osiguralo da imenovano društvo kći od poduzeća grupe dobije relevantne informacije i dokumente kako bi ispunilo obveze krajnjeg matičnog poduzeća na temelju ove Direktive.”
;
3. članak 3. stavak 1. mijenja se kako slijedi:
(a) točka (n) zamjenjuje se sljedećim:
„(n) ‚dionici’ znači zaposlenici poduzeća, zaposlenici njegovih društava kćeri i njegovih poslovnih partnera te njihovi sindikati i predstavnici radnika, kao i pojedinci ili zajednice na čija prava ili interese izravno utječu ili bi mogli izravno utjecati proizvodi, usluge i poslovanje poduzeća, njegovih društava kćeri i njegovih poslovnih partnera te legitimni predstavnici tih pojedinaca ili zajednica;”
;
(b) točka (u) zamjenjuje se sljedećim:
„(u) ‚čimbenici rizika’ znači činjenice, situacije ili okolnosti koje se odnose na ozbiljnost i izglednost nastanka negativnog učinka, uključujući činjenice, situacije ili okolnosti na razini poslovnog partnera, ako na primjer poslovni partner nije poduzeće obuhvaćeno ovom Direktivom ili drugim usporedivim obveznim pravnim aktima o dubinskoj analizi za održivo poslovanje; na razini geografije i konteksta, poput razine izvršavanja zakonodavstva u vezi s vrstom negativnog učinka; te na razini sektora, poslovnih aktivnosti te proizvoda i usluga;”
;
4. članak 4. zamjenjuje se sljedećim:
„Članak 4.Razina usklađivanja1.Ne dovodeći u pitanje članak 1. stavke 2. i 3., države članice ne smiju u svoje nacionalno pravo uvesti odredbe, unutar područja obuhvaćenog ovom Direktivom, o utvrđivanju obveza dubinske analize u području ljudskih prava i okoliša koje se razlikuju od onih utvrđenih u člancima 6., 8. i 9., članku 10. stavcima od 1. do 5., članku 11. stavcima od 1. do 6. i člancima od 14. do 16.2.Neovisno o stavku 1., ovom se Direktivom države članice ne sprečava da u svoje nacionalno pravo uvedu strože odredbe koje se razlikuju od onih utvrđenih u člancima 6., 8. i 9., članku 10. stavcima od 1. do 5., članku 11. stavcima od 1. do 6. i člancima 14. do 16. ili odredbe koje su preciznije u smislu cilja ili obuhvaćenog područja, među ostalim reguliranjem određenih proizvoda, usluga ili situacija, kako bi se postigla drukčija razina zaštite ljudskih, radnih i socijalnih prava, okoliša ili klime.”
;
5. članak 6. mijenja se kako slijedi:
(a) stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:
„1. Države članice osiguravaju da matična društva obuhvaćena područjem primjene ove Direktive mogu ispuniti obveze utvrđene u člancima od 7. do 16. u ime poduzeća koja su njihova društva kćeri obuhvaćena područjem primjene ove Direktive, ako se time osigurava djelotvorna sukladnost. Time se ne dovode u pitanje činjenica da društva kćeri podliježu izvršavanju ovlasti nadzornog tijela u skladu s člankom 25. niti njihova građanskopravna odgovornost u skladu s člankom 29.”
;
(b) u stavku 2. točka (e) zamjenjuje se sljedećim:
„(e) prema potrebi, društvo kći traži ugovorna jamstva od izravnog poslovnog partnera u skladu s člankom 10. stavkom 2. točkom (b) ili člankom 11. stavkom 3. točkom (c), traži ugovorna jamstva od neizravnog poslovnog partnera u skladu s člankom 10. stavkom 4. ili člankom 11. stavkom 5. te suspendira poslovni odnos u skladu s člankom 10. stavkom 6. ili člankom 11. stavkom 7.”
;
(c) stavak 3. briše se;
6. članak 8. mijenja se kako slijedi:
(a) stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:
„2. U okviru obveze utvrđene u stavku 1. poduzeća poduzimaju odgovarajuće mjere za sljedeće, uzimajući u obzir relevantne čimbenike rizika, uključujući činjenice, situacije ili okolnosti na razini poslovnog partnera, ako na primjer poslovni partner nije poduzeće obuhvaćeno ovom Direktivom ili drugim usporedivim obveznim pravnim aktima o dubinskoj analizi za održivo poslovanje; na razini geografije i konteksta, poput razine izvršavanja zakonodavstva u vezi s vrstom negativnog učinka; te na razini sektora, poslovnih aktivnosti te proizvoda i usluga:
(a) provedu postupak određivanja opsega, isključivo na temelju razumno dostupnih informacija, radi utvrđivanja općih područja u njihovu vlastitom poslovanju, poslovanju njihovih društava kćeri i, ako je to povezano s njihovim lancima aktivnosti, u poslovanju njihovih poslovnih partnera u kojima je najizglednije da bi se negativni učinci mogli pojaviti i biti najozbiljniji;
(b) na temelju rezultata postupka određivanja opsega iz točke (a), provedu dubinsku procjenu u područjima u kojima je utvrđeno da je najizglednije da bi se negativni učinci mogli pojaviti i biti najozbiljniji.”
;
(b) umeće se sljedeći stavak:
„2.a Države članice osiguravaju da za potrebe dubinske procjene iz stavka 2. točke (b):
(a) poduzeća mogu zatražiti informacije od poslovnih partnera samo ako su te informacije potrebne, a u slučaju poslovnih partnera s manje od 5000 zaposlenika samo ako se te informacije ne mogu razumno pribaviti na drugi način;
(b) ako se potrebne informacije mogu pribaviti od različitih poslovnih partnera, ako je to razumno, poduzeća daju prednost traženju informacija izravno od poslovnog partnera ili poslovnih partnera kod kojih je najizglednije da će se negativni učinci pojaviti;
(c) ako se utvrdi da je jednako vjerojatno da će se negativni učinci pojaviti ili da će biti jednako ozbiljni u više područja, poduzeća mogu dati prednost procjeni takvih područja koja obuhvaćaju izravne poslovne partnere.”
;
(c) stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:
„3. Države članice osiguravaju da, za potrebe utvrđivanja i procjene negativnih učinaka iz stavka 1. ovog članka na temelju, ako je prikladno, kvantitativnih i kvalitativnih informacija, poduzeća imaju pravo koristiti se odgovarajućim resursima, uključujući neovisna izvješća, digitalna rješenja, industrijske inicijative i inicijative koje okupljaju više dionika i informacije prikupljene putem mehanizma za prijave i postupka za podnošenje pritužbi predviđenog u članku 14.”
;
(d) stavak 4. briše se;
7. u članku 9. dodaje se sljedeći stavak:
„4. Ako se odluke o rangiranju po prioritetu donose u skladu s ovim člankom, sama činjenica da nije otklonjen manje značajni negativni učinak ne izlaže poduzeće sankcijama na temelju članka 27.”
;
8. u članku 10. stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:
„6. U pogledu potencijalnih negativnih učinaka iz stavka 1. koji se nisu mogli spriječiti ili na odgovarajući način ublažiti mjerama utvrđenima u stavcima 2., 4. i 5. poduzeće je dužno kao krajnju mjeru i dok god se učinak ne otkloni:
(a) suzdržati se od uspostave novih ili produljenja postojećih odnosa s poslovnim partnerom s kojim je učinak povezan ili u čijem je lancu aktivnosti učinak nastao;
(b) ako mu pravo kojim se uređuju odnosi s predmetnim poslovnim partnerom to dopušta, suspendirati poslovni odnos u pogledu predmetnih aktivnosti, među ostalim s ciljem korištenja ili povećanja svojeg utjecaja, i
(c) donijeti i provesti plan pojačanih preventivnih djelovanja za konkretni negativni učinak bez nepotrebne odgode, pod uvjetom da postoji razumno očekivanje da će takva nastojanja biti uspješna.
Sve dok je razumno očekivati da će plan pojačanih preventivnih djelovanja biti uspješan, sam nastavak suradnje s tim poslovnim partnerom ne izlaže poduzeće sankcijama na temelju članka 27. ili odgovornosti na temelju članka 29.
Prije nego što suspendira poslovni odnos, poduzeće procjenjuje može li se razumno očekivati da će negativni učinci tog postupka biti naočigled ozbiljniji od negativnog učinka koji se nije mogao spriječiti ili na odgovarajući način ublažiti. U tom slučaju poduzeće nije obvezno suspendirati poslovni odnos i može nadležno nadzorno tijelo izvijestiti o opravdanim razlozima za takvu odluku.
Države članice dužne su predvidjeti mogućnost suspenzije poslovnog odnosa u ugovorima koji su uređeni njihovim pravom u skladu s prvim podstavkom, osim ugovora u kojima su stranke zakonski obvezne sklopiti te odnose.
Ako poduzeće odluči suspendirati poslovni odnos, dužno je poduzeti korake za sprečavanje, ublažavanje ili okončanje učinaka suspenzije i o tome u razumnom roku obavijestiti dotičnog poslovnog partnera te preispitivati tu odluku.
Ako poduzeće odluči da neće suspendirati poslovni odnos u skladu s ovim člankom, dužno je pratiti potencijalni negativni učinak i periodički procjenjivati svoju odluku i jesu li dostupne daljnje odgovarajuće mjere.”
;
9. u članku 11. stavak 7. zamjenjuje se sljedećim:
„7. U pogledu stvarnih negativnih učinaka iz stavka 1. koji se nisu mogli okončati ili čiji se opseg nije mogao svesti na najmanju moguću razinu mjerama utvrđenima u stavcima 3., 5. i 6., poduzeće je dužno kao krajnju mjeru i sve dok se učinak ne otkloni:
(a) suzdržati se od uspostave novih ili produljenja postojećih odnosa s poslovnim partnerom s kojim je učinak povezan ili u čijem je lancu aktivnosti učinak nastao;
(b) ako mu pravo kojim se uređuju odnosi s predmetnim poslovnim partnerom to dopušta, suspendirati poslovni odnos u pogledu predmetnih aktivnosti, među ostalim s ciljem korištenja ili povećanja svojeg utjecaja, i
(c) donijeti i provesti plan pojačanih korektivnih djelovanja za konkretni negativni učinak bez nepotrebne odgode, pod uvjetom da postoji razumno očekivanje da će takva nastojanja biti uspješna.
Sve dok je razumno očekivati da će plan pojačanih korektivnih djelovanja biti uspješan, sam nastavak suradnje s tim poslovnim partnerom ne izlaže poduzeće sankcijama na temelju članka 27. ili odgovornosti na temelju članka 29.
Prije suspenzije poslovnog odnosa, poduzeće procjenjuje bi li se moglo razumno očekivati da će negativni učinci tog postupka biti naočigled ozbiljniji od negativnog učinka koji se nije mogao okončati ili čiji se opseg nije mogao primjereno svesti na najmanju moguću mjeru. U tom slučaju poduzeće nije obvezno suspendirati poslovni odnos i može nadležno nadzorno tijelo izvijestiti o opravdanim razlozima za takvu odluku.
Države članice dužne su predvidjeti mogućnost suspenzije poslovnog odnosa u ugovorima koji su uređeni njihovim pravom u skladu s prvim podstavkom, osim ugovora u kojima su stranke zakonski obvezne sklopiti te odnose.
Ako poduzeće odluči suspendirati poslovni odnos, dužno je poduzeti korake za sprečavanje, ublažavanje ili okončanje učinaka suspenzije i o tome u razumnom roku obavijestiti dotičnog poslovnog partnera te preispitivati tu odluku.
Ako poduzeće odluči da neće suspendirati poslovni odnos u skladu s ovim člankom, dužno je pratiti stvaran negativni učinak i periodički procjenjivati svoju odluku i jesu li dostupne daljnje odgovarajuće mjere.”
;
10. u članku 13. stavak 3. mijenja se kako slijedi:
(a) uvodna formulacija zamjenjuje se sljedećim:
„Savjetovanje s relevantnim dionicima odvija se u sljedećim fazama postupka dubinske analize:”
;
(b) točke (c) i (e) brišu se;
11. članak 15. zamjenjuje se sljedećim:
„Članak 15.PraćenjeDržave članice osiguravaju da poduzeća provode periodične procjene vlastitog poslovanja i mjera, poslovanja i mjera svojih društava kćeri i, kada su povezani s lancima aktivnosti poduzeća te poslovanja i mjera svojih poslovnih partnera, kako bi ocijenila provedbu i pratila prikladnost i djelotvornost utvrđivanja, sprečavanja, ublažavanja i okončanja negativnih učinaka te svođenja njihova razmjera na najmanju moguću mjeru. Takve procjene temelje se, prema potrebi, na kvalitativnim i kvantitativnim pokazateljima te se bez nepotrebne odgode provode nakon znatne promjene, ali najmanje svakih pet godina i kad god postoje opravdani razlozi za sumnju da mjere više nisu prikladne ili djelotvorne ili da su se pojavili ili da bi se mogli pojaviti novi rizici od nastanka tih negativnih učinaka. Ako je primjereno, politika dubinske analize, utvrđeni negativni učinci i izvedene odgovarajuće mjere ažuriraju se u skladu s ishodom tih procjena i uzimajući u obzir relevantne informacije dionika.”
;
12. u članku 16. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:
„Komisija do 31. ožujka 2029. donosi delegirane akte u skladu s člankom 34. kako bi se ova Direktiva nadopunila utvrđivanjem sadržaja i kriterija za izvješćivanje na temelju stavka 1., u kojima se posebno navode dovoljno detaljne informacije o opisu dubinske analize, utvrđenim stvarnim i potencijalnim negativnim učincima i odgovarajućim mjerama poduzetima s obzirom na te učinke. Pri izradi tih delegiranih akata Komisija uzima u obzir standarde izvješćivanja o održivosti donesene na temelju članaka 29.b i 40.b Direktive 2013/34/EU te ih prema potrebi usklađuje s njima.
Pri donošenju delegiranih akata navedenih u prvom podstavku Komisija osigurava da ne dolazi do udvostručavanja zahtjeva za izvješćivanje za poduzeća iz članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke iii. koja podliježu zahtjevima za izvješćivanje na temelju članka 4. Uredbe (EU) 2019/2088, uz istodobno potpuno zadržavanje minimalnih obveza propisanih ovom Direktivom.”
;
13. članak 17. mijenja se kako slijedi:
(a) u stavku 1. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:
„Od 1. siječnja 2031. države članice osiguravaju da poduzeća, kada objavljuju godišnji izvještaj iz članka 16. stavka 1. ove Direktive, istodobno taj izvještaj dostavljaju tijelu za prikupljanje iz stavka 3. ovog članka kako bi ga ono objavilo na jedinstvenoj europskoj pristupnoj točki (ESAP), kako je uspostavljena na temelju Uredbe (EU) 2023/2859.”
;
(b) stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:
„3. Za potrebe dostupnosti informacija iz stavka 1. ovog članka na ESAP-u države članice do 31. prosinca 2030. imenuju barem jedno tijelo za prikupljanje kako je definirano u članku 2. točki 2. Uredbe (EU) 2023/2859 i o tome obavješćuju Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala.”
;
14. članak 18. zamjenjuje se sljedećim:
„Članak 18.Model ugovornih klauzulaKako bi se poduzećima pružila potpora u usklađivanju s člankom 10. stavkom 2. točkom (b) i člankom 11. stavkom 3. točkom (c), Komisija uz savjetovanje s državama članicama i dionicima donosi smjernice o dobrovoljnom modelu ugovornih klauzula, do 26. srpnja 2027.”
;
15. članak 19. mijenja se kako slijedi:
(a) u stavku 2. točka (b) briše se;
(b) stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:
„3. Smjernice iz stavka 2. točaka (a), (d) i (e) donose se do 26. srpnja 2027. Smjernice iz stavka 2. točaka (f) i (g) donose se do 26. srpnja 2028.”
;
16. članak 22. briše se;
17. članak 24. mijenja se kako slijedi:
(a) stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:
„1. Svaka država članica imenuje jedno ili više nadzornih tijela za nadziranje usklađenosti s obvezama utvrđenima u odredbama nacionalnog prava donesenima u skladu s člancima od 7. do 16.”
;
(b) stavak 7. zamjenjuje se sljedećim:
„7. Države članice do 26. srpnja 2028. obavješćuju Komisiju o nazivima i podacima za kontakt nadzornih tijela imenovanih u skladu s ovim člankom, kao i o njihovim nadležnostima ako postoji nekoliko imenovanih nadzornih tijela. Obavješćuju Komisiju o svim promjenama povezanima s tim.”
;
18. u članku 25. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:
„1. Države članice osiguravaju da nadzorna tijela imaju odgovarajuće ovlasti i sredstva za izvršavanje zadaća koje su im dodijeljene na temelju ove Direktive, uključujući ovlasti da od poduzeća zahtijevaju da dostavljaju informacije i provode istrage povezane s ispunjavanjem obveza utvrđenih u člancima od 7. do 16.”
;
19. u članku 27. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:
„4. Komisija u suradnji s državama članicama izdaje smjernice za pomoć nadzornim tijelima u određivanju razine sankcija u skladu s ovim člankom. Države članice osiguravaju da je najviša granica novčanih kazni utvrđena na 3 % neto globalnog prihoda poduzeća u financijskoj godini koja prethodi odluci o izricanju novčane kazne ili, u slučaju krajnjih matičnih poduzeća kako je navedeno u članku 2. stavku 1. točkama (b) i (c) i u članku 2. stavku 2. točkama (b) i (c), na 3 % neto konsolidiranog globalnog prihoda izračunanog na razini krajnjeg matičnog poduzeća u financijskoj godini koja prethodi odluci o izricanju novčane kazne.”
;
20. članak 29. mijenja se kako slijedi:
(a) stavak 1. briše se;
(b) stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:
„2. Ako se poduzeće u skladu s nacionalnim pravom smatra odgovornim za štetu nanesenu fizičkoj ili pravnoj osobi zbog nepridržavanja zahtjeva dubinske analize na temelju ove Direktive, države članice osiguravaju da te osobe imaju pravo na potpunu naknadu štete. Potpuna naknada štete ne smije dovesti do prekomjerne naknade štete, bilo putem kažnjavajuće, višestruke ili druge vrste naknade štete.”
;
(c) u stavku 3. točka (d) briše se;
(d) stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:
„4. Poduzeća koja su sudjelovala u industrijskim inicijativama ili inicijativama koje okupljaju više dionika ili su se koristila neovisnom verifikacijom koju provode treće strane ili ugovornim klauzulama kako bi potkrijepila provedbu obveza dubinske analize i dalje se unatoč tome mogu smatrati odgovornima u skladu s nacionalnim pravom;”
;
(e) u stavku 5. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:
„Građanskopravnom odgovornošću poduzeća za naknadu štete kako je navedena u ovom članku ne dovodi se u pitanje građanskopravna odgovornost njegovih društava kćeri ili bilo kojeg izravnog i neizravnog poslovnog partnera u lancu aktivnosti poduzeća;”
;
(f) stavak 7. se briše;
21. članak 36. mijenja se kako slijedi:
(a) stavak 1. briše se;
(b) stavak 2. mijenja se kako slijedi:
i. uvodna formulacija zamjenjuje se sljedećim:
„Komisija do 26. srpnja 2031. i svakih pet godina nakon toga podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi ove Direktive i njezinoj djelotvornosti i učinkovitosti u postizanju njezinih ciljeva, posebno u otklanjanju negativnih učinaka. Izvješću se, prema potrebi, prilaže zakonodavni prijedlog. U prvom izvješću ocjenjuju se, među ostalim, sljedeća pitanja:”
;
ii. u točki (b) treća alineja zamjenjuje se sljedećim:
„– je li potrebno revidirati pragove u pogledu relevantnog prihoda i, kad je riječ o poduzećima koja su osnovana u skladu sa zakonodavstvom države članice, u pogledu broja zaposlenika, utvrđene u članku 2., i je li potrebno uvesti sektorski pristup u visokorizičnim sektorima, a posebno bi li ovom Direktivom trebalo obuhvatiti poduzeća s relevantnim prihodom većim od 450000000 EUR i, kad je riječ o poduzećima koja su osnovana u skladu sa zakonodavstvom države članice, s prosječno više od 1000 zaposlenika tijekom financijske godine i povrh toga, poduzeća koja posluju u visokorizičnim sektorima”
;
iii. točka (e) briše se.
iv. točka (f) zamjenjuje se sljedećim:
„(f) djelotvornost mehanizama izvršenja uvedenih na nacionalnoj razini, uključujući njihove zaštitne učinke na nositelje prava.”
;
22. u članku 37. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:
„1. Države članice do 26. srpnja 2028. donose i objavljuju zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih mjera.
One primjenjuju te mjere od 26. srpnja 2029., osim mjera potrebnih za usklađivanje s člankom 16., koje države članice primjenjuju za financijske godine koje počinju 1. siječnja 2030. ili nakon tog datuma.
Kada države članice donose te mjere, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Države članice određuju načine tog upućivanja.”.