Uvodna izjava (49)
Kako bi se bolje postiglo načelo supsidijarnosti, trebalo bi ukloniti poseban sustav odgovornosti na razini Unije koji je trenutačno predviđen u Direktivi (EU) 2024/1760. Isto tako, prema međunarodnom pravu i pravu Unije države članice trebale bi biti dužne osigurati da žrtve negativnih učinaka imaju učinkovit pristup pravosuđu i da im zajamče pravo na djelotvoran pravni lijek kako je utvrđeno u članku 2. stavku 3. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, članku 8. Opće deklaracije o ljudskim pravima, članku 9. stavku 3. Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Aarhuška konvencija) i članku 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Države članice trebale bi stoga osigurati da, ako se poduzeće smatra odgovornim za neispunjavanje zahtjeva dubinske analize utvrđenih Direktivom (EU) 2024/1760, i u slučaju da je takvim neispunjavanjem zahtjeva prouzročena šteta, žrtve mogu dobiti potpunu naknadu štete. Ta naknada štete trebala bi se dodijeliti u skladu s načelima djelotvornosti i jednakovrijednosti. S obzirom na različite nacionalne propise i tradicije na nacionalnoj razini kad je riječ o dopuštanju udružnih tužbi, iz Direktive (EU) 2024/1760 trebalo bi izbrisati posebni zahtjev povezan s tim tužbama. Tim brisanjem ne dovodi se u pitanje nijedna odredba primjenjivog nacionalnog prava kojom se sindikatu, nevladinim organizacijama za ljudska prava ili zaštitu okoliša, drugoj nevladinoj organizaciji ili nacionalnoj instituciji za ljudska prava omogućuje pokretanje postupaka za ostvarivanje prava navodno oštećene strane ili podupiranje takvih postupaka koje je izravno pokrenula navodno oštećena strana. Nadalje, iz istog bi razloga trebalo izbrisati zahtjev da države članice moraju osigurati da pravila o građanskopravnoj odgovornosti imaju prevladavajuću obveznu primjenu u slučajevima kad pravo koje se primjenjuje na zahtjeve u tom smislu nije nacionalno pravo države članice. Tim brisanjem ne ograničava se mogućnost država članica da predvide da su odredbe nacionalnog prava kojima se prenosi Direktiva (EU) 2024/1760 prevladavajuće obvezne odredbe, kako je navedeno u Uredbi (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća(14), u slučajevima u kojima je pravo koje se primjenjuje na zahtjeve u tom smislu nije nacionalno pravo države članice.