Članak 1.
Uredba (EU) 2024/1348 mijenja se kako slijedi:
1. u članku 60. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:
„4. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 74. u pogledu potpune ili djelomične suspenzije određivanja treće zemlje kao sigurne treće zemlje na razini Unije podložno uvjetima utvrđenima u članku 63.”
;
2. u članku 61. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:
„1. Treće zemlje mogu se odrediti kao sigurne zemlje podrijetla u skladu s ovom Uredbom samo ako se na temelju pravne situacije, primjene prava u okviru demokratskog sustava i općih političkih okolnosti može dokazati da nema proganjanja kako je definirano u članku 9. Uredbe (EU) 2024/1347 ni stvarnog rizika od ozbiljne nepravde kako je definirana u članku 15. te uredbe.”
;
3. članak 62. mijenja se kako slijedi:
(a) stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:
„1. Treće zemlje mogu se odrediti kao sigurne zemlje podrijetla na razini Unije u skladu s uvjetima utvrđenima u članku 61. i u ovom članku.”
;
(b) iza stavka 1. umeću se sljedeći stavci:
„1.a Treće zemlje navedene u Prilogu II. ovoj Uredbi određuju se kao sigurne zemlje podrijetla na razini Unije.
1.b Treća zemlja kojoj je dodijeljen status države kandidatkinje za pristupanje Uniji također se određuje kao sigurna zemlja podrijetla na razini Unije, osim ako postoji jedna ili više sljedećih okolnosti:
(a) postoji ozbiljna prijetnja životu ili osobi civila zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba u toj trećoj zemlji;
(b) donesene su mjere ograničavanja u smislu dijela petog glave IV. UFEU-a zbog djelovanja te treće zemlje koja utječu na temeljna prava i slobode koji su relevantni za kriterije za određivanje treće zemlje kao sigurne zemlje podrijetla kako je utvrđeno u članku 61. ove Uredbe;
(c) udio odluka tijela odlučivanja o odobravanju međunarodne zaštite tražiteljima iz te treće zemlje, bilo da je riječ o državljanima te zemlje ili, u slučaju osoba bez državljanstva, osobama s prethodnim uobičajenim boravištem u toj zemlji, veći je od 20 % ukupnog broja odluka koje je za tu treću zemlju donijelo tijelo odlučivanja prema najnovijim dostupnim godišnjim prosječnim podacima Eurostata na razini Unije.
Komisija odmah obavješćuje države članice, Europski parlament i Vijeće o postojanju ili prestanku postojanja bilo koje od okolnosti navedenih u prvom podstavku točkama od (a) do (c). U slučaju točke (a) ovog stavka Komisija mora dobiti prethodno odobrenje Vijeća prije obavješćivanja država članica i Europskog parlamenta.”
;
(c) stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:
„4. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 74. u pogledu potpune ili djelomične suspenzije određivanja treće zemlje kao sigurne zemlje podrijetla na razini Unije podložno uvjetima utvrđenima u članku 63.”
;
4. članak 63. zamjenjuje se sljedećim:
„Članak 63.Suspenzija i prestanak određivanja treće zemlje kao sigurne treće zemlje ili sigurne zemlje podrijetla na razini Unije1.U slučaju znatnih promjena stanja u trećoj zemlji koja je određena kao sigurna treća zemlja ili sigurna zemlja podrijetla na razini Unije, Komisija provodi potkrijepljenu procjenu ispunjava li ta treća zemlja uvjete utvrđene u članku 59. ili članku 61. i, ako Komisija smatra da ti uvjeti više nisu ispunjeni, bilo u cijelosti ili djelomično, primjenjuju se sljedeće odredbe:(a)ako uvjeti utvrđeni u članku 59. ili članku 61. više nisu ispunjeni u odnosu određene dijelove državnog područja treće zemlje ili u odnosu na jasno prepoznatljive kategorije osoba u toj trećoj zemlji, Komisija donosi delegirani akt u skladu s člankom 74. kako bi djelomično suspendirala određivanje te treće zemlje kao sigurne treće zemlje ili sigurne zemlje podrijetla na razini Unije za te dijelove državnog područja te treće zemlje ili za te kategorije osoba na razdoblje od šest mjeseci;(b)ako uvjeti utvrđeni u članku 59. ili članku 61. više nisu ispunjeni u odnosu na treću zemlju u cjelini, Komisija donosi delegirani akt u skladu s člankom 74. kako bi u potpunosti suspendirala određivanje te treće zemlje kao sigurne treće zemlje ili sigurne zemlje podrijetla na razini Unije na razdoblje od šest mjeseci.2.Komisija stalno preispituje stanje u trećoj zemlji iz stavka 1., uzimajući u obzir, među ostalim, informacije koje su dostavile države članice i Agencija za azil u vezi s naknadnim promjenama stanja u toj trećoj zemlji.3.Ako je Komisija donijela delegirani akt u skladu sa stavkom 1. točkom (a) ili točkom (b) o suspenziji određivanja treće zemlje kao sigurne treće zemlje ili sigurne zemlje podrijetla na razini Unije za sve ili za određene dijelove državnog područja te treće zemlje ili za sve ili za jasno prepoznatljive kategorije osoba u toj trećoj zemlji, u roku od tri mjeseca od datuma donošenja tog delegiranog akta ona podnosi prijedlog, u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, radi:(a)izmjene određivanja te treće zemlje kao sigurne treće zemlje ili sigurne zemlje podrijetla na razini Unije kako bi se predvidjele iznimke od određivanja za određene dijelove državnog područja ili za jasno prepoznatljive kategorije osoba obuhvaćene delegiranim aktom donesenim na temelju stavka 1. točke (a); ili(b)prestanka određivanja te treće zemlje kao sigurne treće zemlje ili sigurne zemlje podrijetla na razini Unije.4.Ako Komisija ne podnese prijedlog iz stavka 3. u roku od tri mjeseca od donošenja delegiranog akta iz stavka 1., delegirani akt prestaje proizvoditi učinke. Ako Komisija podnese takav prijedlog u roku od tri mjeseca od donošenja delegiranog akta iz stavka 1., Komisija je ovlaštena, na temelju potkrijepljene procjene, produljiti valjanost tog delegiranog akta za razdoblje od šest mjeseci, uz mogućnost da jednom obnovi to produljenje.5.Ne dovodeći u pitanje stavak 4., ako se prijedlog koji je podnijela Komisija za prestanak ili izmjenu određivanja treće zemlje kao sigurne treće zemlje ili sigurne zemlje podrijetla na razini Unije ne donese u roku od 15 mjeseci nakon što je Komisija podnijela prijedlog, potpuna ili djelomična suspenzija određivanja treće zemlje kao sigurne treće zemlje ili sigurne zemlje podrijetla na razini Unije prestaje proizvoditi učinke.”
;
5. u članku 64. stavci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:
„2. Ako se određivanje treće zemlje kao sigurne treće zemlje ili sigurne zemlje podrijetla na razini Unije potpuno ili djelomično suspendira delegiranim aktom donesenim na temelju članka 63. stavka 1. točke (a) ili točke (b), države članice ne određuju tu zemlju kao sigurnu treću zemlju ili sigurnu zemlju podrijetla na nacionalnoj razini.
3. Ako određivanje treće zemlje kao sigurne treće zemlje ili sigurne zemlje podrijetla na razini Unije prestaje ili se mijenja u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, država članica može obavijestiti Komisiju da smatra da, nakon promjena stanja u toj zemlji, ona ponovo ispunjava uvjete utvrđene u članku 59. stavku 1. ili u članku 61.
Ta obavijest uključuje potkrijepljenu procjenu ispunjava li ta treća zemlja uvjete utvrđene u članku 59. stavku 1. ili u članku 61., uključujući objašnjenje određenih promjena stanja u trećoj zemlji zbog kojih ta zemlja ponovo ispunjava te uvjete. Ako je primjenjivo, država članica u svojoj obavijesti navodi određene dijelove državnog područja te treće zemlje na koje se njezina procjena primjenjuje ili jasno prepoznatljive kategorije osoba u toj trećoj zemlji na koje se njezina procjena primjenjuje.
Nakon obavijesti Komisija od Agencije za azil zahtijeva da joj dostavi informacije i analizu stanja u trećoj zemlji.
Ako je za treću zemlju o kojoj država članica šalje obavijest prestalo njezino određivanje kao sigurne treće zemlje ili sigurne zemlje podrijetla na razini Unije na temelju članka 63. stavka 3. točke (b), država članica koja šalje obavijest tu treću zemlju može odrediti kao sigurnu treću zemlju ili sigurnu zemlju podrijetla na nacionalnoj razini samo pod uvjetom da Komisija ne uloži prigovor na to određivanje.
Pravo Komisije na prigovor ograničeno je na razdoblje od dvije godine od datuma prestanka određivanja te treće zemlje kao sigurne treće zemlje ili sigurne zemlje podrijetla na razini Unije. Svaki prigovor Komisije izražava se u roku od tri mjeseca nakon datuma svake obavijesti države članice i nakon odgovarajućeg preispitivanja stanja u toj trećoj zemlji, uzimajući u obzir uvjete utvrđene u članku 59. stavku 1. i u članku 61.
Ako Komisija smatra da su uvjeti utvrđeni u članku 59. stavku 1. ili u članku 61. ponovno ispunjeni u odnosu na sve ili određene dijelove državnog područja treće zemlje ili na sve ili jasno prepoznatljive kategorije osoba u trećoj zemlji obuhvaćene obaviješću primljenom na temelju prvog podstavka ovog stavka, Komisija može podnijeti prijedlog za izmjenu ove Uredbe, u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, kako bi se ta treća zemlja odredila kao sigurna treća zemlja ili sigurna zemlja podrijetla na razini Unije u odnosu na sve ili određene dijelove državnog područja te treće zemlje na kojima su ispunjeni navedeni uvjeti ili u odnosu na sve ili jasno prepoznatljive kategorije osoba u odnosu na koje su ispunjeni navedeni uvjeti.”
;
6. u članku 78. stavku 2. riječ „Priloga” zamjenjuje se riječima „Priloga I.”;
7. članak 79. mijenja se kako slijedi:
(a) u stavku 2. dodaje se sljedeći podstavak:
„Međutim, članak 59. stavak 2., članak 61. stavak 2. i članak 61. stavak 5. točka (b) ove Uredbe primjenjuju se od 27. veljače 2026. u pogledu primjene koncepta sigurne zemlje podrijetla u skladu s člancima 36. i 37. Direktive 2013/32/EU i koncepta sigurne treće zemlje u skladu s člankom 38. Direktive 2013/32/EU.”
;
(b) u stavku 3. dodaje se sljedeći podstavak:
„Država članica može prije 12. lipnja 2026. primijeniti članak 42. stavak 1. točku (j) i članak 42. stavak 3. točku (e) ove Uredbe kao osnovu za ubrzani postupak razmatranja u skladu s člankom 31. stavkom 8. Direktive 2013/32/EU ili za postupak koji se provodi na granici ili u tranzitnim zonama u skladu s člankom 43. Direktive 2013/32/EU ako je na nacionalnoj razini prenijela relevantne odredbe i provela posebne postupke navedene u tim člancima prije 27. veljače 2026.”
;
(c) stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:
„4. Za države članice koje ne obvezuje Direktiva 2013/32/EU upućivanja na nju u stavcima 2. i 3. ovog članka smatraju se upućivanjima na Direktivu 2005/85/EZ.”
;
8. jedini Prilog renumerira se u „Prilog I.”;
9. tekst naveden u Prilogu ovoj Uredbi dodaje se kao Prilog II. Uredbi (EU) 2024/1348.