Članak 17.
U doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, te velikih prirodnih nepogoda pojedine slobode i prava zajamčena Ustavom mogu se ograničiti. O tome odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika, a ako se Hrvatski sabor ne može sastati, na prijedlog Vlade, i uz supotpis predsjednika Vlade, predsjednik Republike.
Opseg ograničenja mora biti primjeren naravi pogibelji, a za posljedicu ne može imati nejednakost osoba s obzirom na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, nacionalno ili socijalno podrijetlo.
Niti u slučaju neposredne opasnosti za opstanak države ne može se ograničiti primjena odredbi ovoga Ustava o pravu na život, zabrani mučenja, surovog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, o pravnoj određenosti kažnjivih djela i kazni, te o slobodi misli, savjesti i vjeroispovijedi.
Objave koje su oblikovale ovaj članak
- NN 56/1990 (22. prosinca 1990.)
- NN 135/1997 (15. prosinca 1997.)
- NN 135/1997 (15. prosinca 1997.)
- NN 113/2000 (9. studenoga 2000.)
- NN 113/2000 (9. studenoga 2000.)
- NN 28/2001 (28. ožujka 2001.)
- NN 28/2001 (28. ožujka 2001.)
- NN 28/2001 (28. ožujka 2001.)