Zakon o alternativnim investicijskim fondovima · DIO JEDANAESTI DEPOZITAR / POGLAVLJE I. OSOBE KOJE MOGU OBAVLJATI POSLOVE DEPOZITARA

Članak 187.

(1) Depozitar AIF-a osnovanog u Republici Hrvatskoj isključivo može biti depozitar iz članka 186. stavka 4. ovoga Zakona, s time da depozitar iz članka 186. stavka 4. točke 6. ovoga Zakona ne može biti depozitar AIF-a iz članka 151. ovoga Zakona čiji se udjeli nude malim ulagateljima.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, Agencija može odobriti imenovanje kreditne institucije koja je osnovana u drugoj državi članici za depozitara AIF-a s privatnom ponudom, ako su ispunjeni svi navedeni uvjeti:

a) UAIF je Agenciji podnio obrazloženi zahtjev da mu odobri imenovanje depozitara osnovanog u drugoj državi članici i taj zahtjev dokazuje nedostatak usluga depozitara u Republici Hrvatskoj koje mogu učinkovito zadovoljiti potrebe AIF-a, uzimajući u obzir njegovu strategiju ulaganja, i

b) ukupni iznos imovine AIF-ova koji je u skladu s člankom 191. stavkom 1. točkom 1. ovoga Zakona povjeren na pohranu depozitarima iz Republike Hrvatske ne prelazi 50.000.000.000,00 eura.

(3) Vlastita imovina depozitara i imovina AIF-a iz treće države koju taj depozitar drži u skladu s člankom 125.a stavkom 2. ovoga Zakona ne uzimaju se u obzir prilikom izračuna imovine iz stavka 2. točke b) ovoga Zakona.

(4) Neovisno o tome jesu li ispunjeni uvjeti stavka 2. ovoga članka, Agencija će odobriti imenovanje depozitara osnovanog u drugoj državi članici tek nakon što provede pojedinačnu procjenu nedostatka relevantnih usluga depozitara u Republici Hrvatskoj, uzimajući u obzir strategiju ulaganja AIF-a.

(5) Agencija će o svakom izdanom odobrenju za imenovanje depozitara osnovanog u drugoj državi članici obavijestiti ESMA-u.

(6) Kada UAIF iz Republike Hrvatske upravlja AIF-om iz druge države članice ili iz treće države, depozitar će biti osnovan u:

a) za AIF-ove iz druge države članice, u matičnoj državi članici AIF-a

b) za AIF-ove iz treće države, u državi u kojoj je AIF osnovan ili u Republici Hrvatskoj.

(7) U smislu stavka 2. ovoga članka smatra se da je depozitar osnovan u onoj državi članici u kojoj ima sjedište ili podružnicu, a kako je definirana zakonom kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija odnosno zakonom kojim se uređuje tržište kapitala.

(8) Kada je Republika Hrvatska referentna država članica UAIF-u iz treće države, depozitar za AIF-ove iz treće države kojima upravlja taj UAIF bit će iz države u kojoj je osnovan AIF ili iz Republike Hrvatske.

(9) Imenovanje depozitara iz treće države od strane UAIF-a iz Republike Hrvatske podliježe sljedećim uvjetima:

a) postoje odgovarajući postupci suradnje i razmjene informacija između Agencije i kada je to primjenjivo, nadležnog tijela druge države članice u kojoj UAIF namjerava trgovati udjelima AIF-a i iz nadležnih tijela depozitara

b) depozitar je predmet propisa koji imaju isti učinak kao i hrvatsko pravo, uključujući i zahtjeve o adekvatnosti kapitala, i nad kojima se učinkovito provodi nadzor

c) treća država u kojoj je osnovan depozitar nije identificirana kao visokorizična treća država u skladu s Delegiranom uredbom (EU) 2016/1675

d) treća država, u kojoj je osnovan depozitar potpisala je sporazum s Republikom Hrvatskom i svakom drugom državom članicom u kojoj UAIF namjerava trgovati udjelima AIF-a iz treće države, koji u potpunosti ispunjava standarde iz članka 26. OECD-ovog modela porezne konvencije o prihodima i kapitalu i osigurava učinkovitu razmjenu informacija u pogledu porezne materije, uključujući sve multilateralne porezne sporazume, i treća država nije navedena na popisu u Dodatku I. Zaključka Vijeća od 12. ožujka 2019. o revidiranom EU-ovu popisu nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe

e) ugovor između UAIF-a i depozitara mora sadržavati odredbe o odgovornosti depozitara prema AIF-u ili ulagateljima u AIF u skladu s člankom 219. stavcima 1. – 6. ovoga Zakona te o obvezi usklađenosti s člankom 197. ovoga Zakona.

(10) Ako se treća država u kojoj je depozitar osnovan utvrdi kao visokorizična treća država u skladu s Delegiranom uredbom (EU) 2016/1675 ili je nakon imenovanja depozitara uključena u Dodatak I. Zaključka Vijeća od 12. ožujka 2019. o revidiranom EU-ovu popisu nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe, UAIF je u odgovarajućem roku, koji ne smije trajati duže od dvije godine, dužan imenovati novog depozitara, uzimajući u obzir interese ulagatelja.

(11) Kada se Agencija ne slaže s procjenom nadležnog tijela matične države članice UAIF-a o primjeni odredbi koje su istovjetne s onima u stavku 9. točkama a), c) ili e) ovoga članka, Agencija se može obratiti ESMA-i.

(12) Na depozitara iz stavka 2. ovoga članka primjenjuju se sve odredbe ovoga Zakona koje se primjenjuju na depozitara osnovanog u Republici Hrvatskoj.

Objave koje su oblikovale ovaj članak

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu