Članak 200.
(1) Za osiguranike po osnovi radnog odnosa te izaslanog radnika i izabrane ili imenovane osobe koji s poslodavcem imaju ugovoren rad u punom radnom vremenu, za razdoblje provedeno u obveznim osiguranjima po toj osnovi u trajanju od mjesec dana, ako je mjesečna osnovica – iznos plaće uvećan za ostale primitke koji se odnose na naknadu za rad u mjesecu na koji se odnosi plaća, niža od najniže mjesečne osnovice, obveza je obračunati i uplatiti sve doprinose prema najnižoj mjesečnoj osnovici.
(2) Za osiguranika iz stavka 1. ovoga članka koji s poslodavcem ima ugovoren rad u nepunom radnom vremenu, za razdoblje provedeno u obveznim osiguranjima po toj osnovi iznos najniže mjesečne osnovice razmjeran je broju ugovorenih tjednih sati rada u odnosu na puno radno vrijeme od 40 sati tjedno, odnosno u odnosu na tjedni broj sati rada poslodavca čije je tjedno radno vrijeme kraće od 40 sati.
(3) Najniža mjesečna osnovica umnožak je iznosa prosječne plaće i koeficijenta 0,38.
Objave koje su oblikovale ovaj članak
- NN 84/2008 (1. siječnja 2009.)
- NN 115/2016 (1. siječnja 2017.)