Članak 145.
Trajanje i raskid ugovora
(1) Operatori javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga ne smiju uvjetima i pravilima o raskidu ugovora ograničavati pravo krajnjeg korisnika na promjenu operatora.
(2) Obvezno trajanje ugovora, sklopljenog između potrošača i operatora javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga, koje nisu brojevno neovisne interpersonalne komunikacijske usluge, ni usluge prijenosa koje se upotrebljavaju za usluge komunikacije između strojeva, ne može biti dulje od dvije godine, pri čemu operatori javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga moraju nuditi i ugovore u trajanju od jedne godine.
(3) Automatsko produljenje obveznog trajanja ugovora iz stavka 2. ovoga članka nije dopušteno.
(4) Iznimno od odredaba stavaka 2. i 3. ovoga članka, za pružanje brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluge ili usluga prijenosa koje se upotrebljavaju za usluge komunikacije između strojeva mogu se ugovoriti drukčija pravila o obveznom trajanju i produljenju ugovora.
(5) Obvezno trajanje ugovora iz stavka 2. ovoga članka ne primjenjuje se na trajanje ugovora o obročnom plaćanju kada je potrošač na temelju zasebnog ugovora pristao na obročna plaćanja isključivo za postavljanje fizičke veze, i to osobito u mrežama vrlo velikog kapaciteta. Ugovor o obročnom plaćanju za postavljanje fizičke veze ne uključuje terminalnu opremu, kao što je usmjernik ili modem, i ne sprječava krajnje korisnike u ostvarivanju njihovih prava na temelju ovoga članka.
(6) Odredbe stavaka 1., 2., 3. i 5. ovoga članka primjenjuju se i na krajnje korisnike koji su mikropoduzetnici, mali poduzetnici ili neprofitne organizacije, osim ako su se izričito odrekli primjene tih odredaba.
(7) Operator javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga, koje nisu brojevno neovisne interpersonalne komunikacijske usluge, obvezan je, najmanje 30 dana prije izmjene ugovornih uvjeta, pisanim ili elektroničkim putem, na jasan i razumljiv način obavijestiti krajnjeg korisnika o izmjenama ugovornih uvjeta, kao i o pravu krajnjeg korisnika na raskid ugovora bez dodatnih troškova.
(8) Krajnji korisnik ima pravo na raskid ugovora bez naknade, kao i pravo na povrat neiskorištenog novčanog iznosa u roku od dva mjeseca od dana dostave obavijesti iz stavka 7. ovoga članka, osim ako su predložene izmjene ugovornih uvjeta:
− isključivo u korist krajnjeg korisnika
− administrativne prirode i ne utječu štetno na krajnjeg korisnika
− izravno propisane propisima Republike Hrvatske ili pravom Europske unije.
(9) U slučaju kada operator javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga, koje nisu brojevno neovisne interpersonalne komunikacijske usluge, nije u mogućnosti ispuniti ugovornu obvezu u skladu s ugovornim uvjetima, krajnji korisnik ima pravo na raskid ugovora bez naknade, osim obveze plaćanja dugovanja za pružene usluge nastalog do dana raskida ugovora, uključujući i dugovanja za zadržanu subvencioniranu terminalnu opremu.
(10) U slučaju izmjene ili ukidanja paketa usluga ili drugih dodatnih usluga operatori javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga, koje nisu brojevno neovisne interpersonalne komunikacijske usluge, moraju obavijestiti svoje krajnje korisnike, pisanim ili elektroničkim putem, najmanje 30 dana prije takve namjeravane izmjene ili ukidanja, te im istodobno ponuditi drugi paket usluga ili drugu dodatnu uslugu. U tom slučaju na odgovarajući se način primjenjuju odredbe stavaka 7. i 8. ovoga članka.
(11) Ako operator javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga namjerava obustaviti pružanje svojih usluga, mora o tome obavijestiti svoje krajnje korisnike pisanim ili elektroničkim putem, najmanje 30 dana unaprijed.
(12) Ako kakvoća pružene usluge znatno trajno ili učestalo odstupa od ugovorene kakvoće, a ne odnosi se na uslugu pristupa internetu, ni na brojevno neovisnu interpersonalnu komunikacijsku uslugu, potrošač ima pravo primijeniti pravna sredstva u skladu s odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, uključujući i pravo na raskid ugovora bez plaćanja bilo kakvih naknada za prijevremeni raskid ugovora.
(13) Krajnji korisnik ima pravo na raskid ugovora u bilo kojem trenutku. Ugovorom se može utvrditi da, ako krajnji korisnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom krajnjeg korisnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, krajnji korisnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora, ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za krajnjeg korisnika, osim u slučaju iz stavka 8. ovoga članka.
(14) Ako krajnji korisnik zadržava ugovorenu terminalnu opremu koja je u vlasništvu operatora javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga, iznos nastale naknade ne smije prijeći njezinu vrijednost ugovorenu u trenutku sklapanja ugovora, a koja odgovara iznosu umanjenom za vrijednost korištene opreme u skladu s posebnim propisima kojima se uređuju metode izračuna i dopuštene stope amortizacije.
(15) Operator javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga obvezan je u trenutku sklapanja ugovora bez naknade ukloniti sva ograničenja u vezi s uporabom terminalne opreme u mrežama drugih operatora, osim u slučaju unaprijed plaćenih usluga.
(16) Operator javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga obvezan je, na zahtjev krajnjeg korisnika unaprijed plaćenih usluga, nakon jedne godine od kupnje terminalne opreme, uz predočenje računa, u roku od pet dana od dana podnošenja zahtjeva, omogućiti uporabu te opreme u mrežama drugih operatora.
(17) Pravo na raskid ugovora bez plaćanja naknade na temelju ovoga članka, za usluge prijenosa koje se upotrebljavaju za usluge komunikacije između strojeva, imaju isključivo krajnji korisnici koji su potrošači, mikropoduzetnici, mali poduzetnici ili neprofitne organizacije.
Objave koje su oblikovale ovaj članak
- NN 76/2022 (12. srpnja 2022.)