Članak 40.

(1) Hrvatska narodna banka ne može odobravati kredite Republici Hrvatskoj, izvanproračunskim fondovima Republike Hrvatske, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, tijelima javne vlasti u Republici Hrvatskoj ni društvima u kojima Republika Hrvatska ili jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju dominantan utjecaj, niti smije izravno od njih kupovati njihove dužničke instrumente.

(2) Pravni posao koji Hrvatska narodna banka sklopi s Republikom Hrvatskom, izvanproračunskim fondovima Republike Hrvatske, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, tijelima javne vlasti u Republici Hrvatskoj i društvima u kojima Republika Hrvatska ili jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju dominantan utjecaj ne može imati obilježja kredita niti se može upotrijebiti za odobravanje kredita Republici Hrvatskoj, izvanproračunskim fondovima Republike Hrvatske, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, tijelima javne vlasti u Republici Hrvatskoj, društvima u kojima Republika Hrvatska ili jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju dominantan utjecaj, ni trećim osobama posredstvom kojih bi Republika Hrvatska bila krajnji korisnik kredita.

(3) Kreditom iz stavka 1. ovoga članka neće se smatrati kupnja od strane Hrvatske narodne banke dužničkih vrijednosnih papira koje su izdali Republika Hrvatska, izvanproračunski fondovi Republike Hrvatske, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, tijela javne vlasti u Republici Hrvatskoj i društva u kojima Republika Hrvatska ili jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju dominantan utjecaj, ako je ta kupnja izvršena na sekundarnom tržištu, u skladu s ciljevima monetarne politike Hrvatske narodne banke.

(4) Iznimno, zabrana iz stavka 1. i 2. ovoga članka ne primjenjuje se na unutardnevne kredite odobrene Republici Hrvatskoj. Unutardnevni krediti iz ovoga stavka moraju biti vraćeni do kraja dana i ne mogu se produžiti na sljedeći dan.

(5) Zabrana iz stavka 1. i 2. ovoga članka ne odnosi se na kreditne institucije u javnom vlasništvu kojima se, u kontekstu ponude sredstava (pričuva) središnjih banaka, može priznati status privatne kreditne institucije.

(6) Zabrana iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na podmirivanje obveza Republike Hrvatske s osnova članstva u Međunarodnome monetarnom fondu.