Članak 56.f.
PRIBAVLJANJE DOKAZA TIJEKOM PARNIČNOG POSTUPKA
(1) Kada se stranka u parničnom postupku poziva na dokaz i tvrdi da se on nalazi kod druge stranke ili pod njezinom kontrolom, sud će tu stranku pozvati da podnese taj dokaz, ostavljajući joj za to određeni rok.
(2) Kada nositelj industrijskog dizajna kao tužitelj u tužbi tvrdi da se dogodila povreda industrijskog dizajna u obavljanju gospodarske djelatnosti radi stjecanja gospodarske ili ekonomske koristi i tijekom postupka učini to vjerojatnim, te kada se u postupku poziva na bankovne, financijske ili slične ekonomske dokumente, isprave i slične dokaze i tvrdi da se oni nalaze kod druge stranke ili pod njezinom kontrolom, sud će tu stranku pozvati da podnese te dokaze, ostavljajući joj za to određeni rok.
(3) Kada stranka koja je pozvana na podnošenje dokaza poriče da se dokaz nalazi kod nje ili pod njezinom kontrolom, sud može radi utvrđivanja te činjenice izvoditi dokaze.
(4) U pogledu prava stranke da uskrati podnošenje dokaza na odgovarajući se način primjenjuju odredbe iz Zakona o parničnom postupku o pravu na uskratu svjedočenja.
(5) Sud će, s obzirom na sve okolnosti, po svom vlastitom uvjerenju cijeniti od kakva je značenja to što stranka kod koje se dokaz nalazi neće postupiti po rješenju suda kojim joj se nalaže da podnese dokaz ili protivno uvjerenju suda poriče da se dokaz nalazi kod nje.
(6) Protiv odluke suda iz stavaka 1. i 2. ovoga članka nije dopuštena posebna žalba.
Objave koje su oblikovale ovaj članak
- NN 76/2007 (31. srpnja 2007.)
- NN 76/2007 (1. lipnja 2008.)