Članak 4.
Ugovor o JPP-u
(1) Ugovor o JPP-u sklapa se u pisanom obliku i na određeno razdoblje koje ne može biti kraće od tri niti duže od četrdeset godina, osim ako posebnim zakonom nije propisano duže razdoblje.
(2) Osnovna prava i obveze javnog partnera su utvrđivanje standarda usluga, plaćanje i/ili naplata naknade te nadzor isporučenih usluga.
(3) Osnovna prava i obveze privatnog partnera su upravljanje preuzetim rizicima vezanim uz financiranje i proces gradnje, rizik raspoloživosti javne građevine i/ili rizik potražnje te naplata i/ili plaćanje naknade.
(4) Ugovor o JPP-u mora sadržavati najmanje odredbe kojima se uređuju:
– svrha i predmet ugovora,
– rok na koji je ugovor sklopljen,
– podjela rizika između ugovornih strana,
– financiranje i refinanciranje,
– imovinska prava ugovornih strana i način njihova rješavanja,
– jamstva i police osiguranja,
– plaćanja ugovornih strana,
– kompenzirajući i oslobađajući slučajevi,
– pravo nadzora od strane javnog partnera,
– ugovorne kazne,
– posljedice neispunjenja ugovornih obveza,
– prijevremeni prestanak ugovora,
– način razrješenja odnosa u slučaju prijevremenog prestanka ugovora,
– viša sila,
– zaštita intelektualnog vlasništva, poslovne tajne i tajnost podataka,
– postupak i uvjeti preuzimanja građevine, ako ugovor o JPP-u obuhvaća izgradnju građevine,
– postupak rješavanja sporova između ugovornih strana,
– druga prava, obveze i odgovornosti ugovornih strana.
(5) Ugovor o JPP-u mora minimalno sadržavati i dodatke koji se odnose na:
– standarde usluga,
– tablicu podjele rizika,
– jamstvo za izvršenje ugovora,
– jamstvo matične tvrtke za društvo posebne namjene te
– financijski model.
(6) Sastojke ugovora o JPP-u koji nisu navedeni u stavcima 4. i 5. ovoga članka ugovorne strane slobodno ugovaraju sukladno propisima kojima se uređuju obvezni odnosi.
(7) Ako se za provedbu projekta JPP-a daje koncesija, na sadržaj ugovora o JPP-u primjenjuju se i odredbe propisa kojima se uređuje područje koncesija.
Objave koje su oblikovale ovaj članak
- NN 78/2012 (21. srpnja 2012.)
- NN 152/2014 (30. prosinca 2014.)