Članak 395.
Ponude koje obuhvaćaju proizvode podrijetlom iz trećih zemalja
(1) Ovaj članak primjenjuje se na ponude koje obuhvaćaju proizvode podrijetlom iz trećih zemalja s kojima Europska unija nije sklopila dvostrani ili višestrani sporazum kojim se gospodarskim subjektima iz Europske unije osigurava usporediv i stvaran pristup tržištima tih trećih zemalja.
(2) Odredbe ovoga članka ne dovode u pitanje obveze Europske unije ili Republike Hrvatske u odnosu na treće zemlje.
(3) Svaka ponuda dostavljena u svrhu sklapanja ugovora o javnoj nabavi robe može se odbiti ako je udio proizvoda podrijetlom iz trećih zemalja, kako je određeno u skladu s Uredbom (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (SL L 269 od 10. 10. 2013.), veći od 50 % ukupne vrijednosti proizvoda koji su obuhvaćeni ponudom.
(4) Za potrebe ovoga članka, softver koji se koristi u telekomunikacijskoj mrežnoj opremi smatra se proizvodom.
(5) Ako su dvije ili više ponuda jednake u pogledu kriterija za odabir ponude, prednost se daje onim ponudama koje se ne mogu odbiti sukladno stavku 3. ovoga članka.
(6) Cijene tih ponuda smatraju se jednakima u smislu ovoga članka ako razlika u cijeni nije veća od 3 %.
(7) Ponuda neće imati prednost pred drugom ponudom sukladno stavcima 5. i 6. ovoga članka ako bi njezino prihvaćanje obvezivalo sektorskog naručitelja da nabavi opremu s tehničkim svojstvima drukčijima od svojstava postojeće opreme, što bi dovelo do neusklađenosti, tehničkih poteškoća u radu i održavanju ili do nerazmjernih troškova.
(8) One treće zemlje na koje je proširena pogodnost primjene ovoga dijela Zakona na temelju Odluke Vijeća u skladu sa stavcima 1. i 2. ovoga članka ne uzimaju se u obzir za određivanje udjela proizvoda podrijetlom iz trećih zemalja.
Objave koje su oblikovale ovaj članak
- NN 120/2016 (1. siječnja 2017.)