Članak 68.
Tumači
(1) Ako koji od sudionika ne zna službeni jezik, mora se pozvati stalni sudski tumač. U javnobilježničkom aktu će se naznačiti da se je tako postupilo.
(2) Tumač može biti i zaposlenik javnog bilježnika, ali mora imati sva druga svojstva svjedoka akta.
(3) Tumač nije potreban ako javni bilježnik ili prisjednik vladaju jezikom kojim se služi i sudionik.
(4) Kad je tumač potreban, javni će bilježnik nastojati da preko njega sazna pravu volju sudionika, i prema njoj na službenom jeziku sastaviti akt, koji će tumač prevesti sudionicima. Ako to sudionici traže, prijevod akta na jezik sudionika napisat će se i sašiti uz javnobilježnički akt.
Objave koje su oblikovale ovaj članak
- NN 78/1993 (2. rujna 1993.)
- NN 16/2007 (17. veljače 2007.)
- NN 16/2007 (17. veljače 2007.)
- NN 16/2007 (17. veljače 2007.)
- NN 16/2007 (17. veljače 2007.)
- NN 16/2007 (17. veljače 2007.)
- NN 57/2022 (28. svibnja 2022.)