Članak 28.
Sektori koje pokriva uredba o obvezujućem godišnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova (ESR)
(1) Za provedbu Uredbe (EU) 2018/842, Uredbe (EU) 2023/857, Provedbene odluke Komisije (EU) 2020/2126, Provedbene odluke Komisije (EU) 2023/1319 i Odluke Komisije (EU) 2023/863 nadležna su tijela državne uprave nadležna za klimatske promjene, energetiku, industriju, fluorirane stakleničke plinove, zgradarstvo, cestovni promet, poljoprivredu i gospodarenje otpadom.
(2) Tijela državne uprave iz stavka 1. ovoga članka, svako u svom području djelatnosti i nadležnosti za sektore energetiku, industriju, fluorirane stakleničke plinove, zgradarstvo, cestovni promet, poljoprivredu i gospodarenje otpadom, obvezna su do 2030. godine pridonijeti ostvarenju nacionalne obveze smanjenja emisija stakleničkih plinova za 16,7 % u odnosu na razinu emisija u 2005. godini, sukladno članku 1. stavku 3. Uredbe (EU) 2023/857.
(3) Za svaku godinu u razdoblju od 2021. do 2030. godine količina emisija stakleničkih plinova koja se ispušta iz sektora iz stavka 2. ovoga članka ograničava se do visine nacionalne godišnje emisijske kvote sukladno članku 1. stavku 3. Uredbe (EU) 2023/857, Provedbenoj odluci Komisije (EU) 2020/2126, Provedbenoj odluci Komisije (EU) 2023/1319 i drugim vezanim propisima Komisije.
(4) Nacionalne godišnje emisijske kvote iz stavka 3. ovoga članka, korištenje fleksibilnih mogućnosti i provjere usklađenosti bilježe se na posebnom nacionalnom računu u Registru Unije.
(5) Ministarstvo na godišnjoj razini nadzire ispunjenje obveza iz stavaka 2. i 3. ovoga članka na temelju izvješća iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona i verificiranih izvješća iz članka 68. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona i obavještava tijela državne uprave nadležna za sektore iz stavka 2. ovoga članka o statusu ispunjenja obveza i o prekoračenju određenog postotka iz stavka 8. ovoga članka.
(6) Mjere za smanjivanje emisija stakleničkih plinova iz stavaka 2. i 3. ovoga članka propisuju se Strategijom niskougljičnog razvoja iz članka 12. ovoga Zakona i Integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planom iz članka 13. ovoga Zakona.
(7) Vlada Republike Hrvatske donosi odluku o kvantificiranim vrijednostima ciljeva smanjenja emisija u pojedinim sektorima u svrhu ispunjenja obveza iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, na prijedlog Ministarstva, a na temelju podataka o emisijama u pojedinim sektorima i dodatnih analiza stanja u pojedinom sektoru u izradu kojih su uključena tijela državne uprave iz stavka 1. ovoga članka.
(8) Odlukom iz stavka 7. ovoga članka Vlada Republike Hrvatske određuje postotak za koji svaki pojedini sektor iz stavka 2. ovoga članka u nekoj godini treba smanjiti emisije radi ispunjavanja obveze iz stavka 3. ovoga članka, a sukladno nadležnosti iz stavka 1. ovoga članka.
(9) Postotak iz stavka 8. ovoga članka određuje se uzimajući u obzir udio emisija tog sektora u ukupnim emisijama stakleničkih plinova kako su utvrđene u zadnjem dostupnom izvješću o inventaru stakleničkih plinova s ciljem kontinuiranog smanjivanja emisija stakleničkih plinova do 2030. godine, sukladno cilju iz stavka 3. ovoga članka i ispunjenja cilja iz stavka 3. ovoga članka, uzimajući u obzir dosadašnji napredak u smanjenju emisija, potencijal smanjenja emisija stakleničkih plinova iz različitih sektora, utjecaj na socijalne i ekonomske prilike, analize iz stavka 7. ovoga članka i nacionalne strateške ciljeve.
(10) Sektorske ciljeve i postotke iz stavaka 7. i 8. ovoga članka Ministarstvo objavljuje na svojim mrežnim stranicama.
(11) Ministarstvo u svojstvu nositelja, a u koordinaciji s tijelima državne uprave iz stavka 1. ovoga članka kao sunositeljima, izrađuje plan korektivnih mjera sukladno članku 1. stavku 7. Uredbe (EU) 2023/857, ako se utvrdi da Republika Hrvatska ne ostvaruje dovoljan napredak u ispunjavanju svojih obveza iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.
(12) Republika Hrvatska za ispunjenje cilja smanjenja emisija stakleničkih plinova iz stavka 2. ovoga članka može, prema potrebi, koristiti fleksibilne mogućnosti utvrđene člancima 5., 7. i 11. Uredbe (EU) 2018/842 i člankom 1. stavcima 4. i 6. Uredbe (EU) 2023/857, uključujući prodaju odnosno kupovinu jedinica nacionalne godišnje emisijske kvote putem bilateralnog transfera ili provedbe projekata u skladu s člankom 5. stavcima 4., 5. i 7. Uredbe (EU) 2018/842 i člankom 1. stavkom 4. Uredbe (EU) 2023/857.
(13) Za prodaju odnosno kupovinu jedinica nacionalne godišnje emisijske kvote putem bilateralnog transfera ili provedbe projekata u skladu s člankom 5. stavcima 4., 5. i 7. Uredbe (EU) 2018/842 i člankom 1. stavkom 4. Uredbe (EU) 2023/857 Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog Ministarstva, odlukom osniva radnu skupinu.
(14) Tijelo državne uprave iz stavka 1. ovoga članka nadležno za sektor za koji se, izvješćem iz stavka 5. ovoga članka, utvrdi da nije smanjilo emisije sukladno Odluci iz stavka 7. ovoga članka, a nakon iscrpljivanja mogućnosti korištenja ostalih fleksibilnih mogućnosti iz stavka 12. ovoga članka, dužno je u proračunu osigurati financijska sredstva za kupovinu jedinica nacionalne godišnje emisijske kvote putem bilateralnog transfera ili provedbe projekata.
(15) Ako su emisije iz sektora iz stavka 2. ovoga članka neke godine više od dodijeljene nacionalne godišnje emisijske kvote i za kupovinu jedinica nacionalne godišnje emisijske kvote bilateralnim transferom nisu osigurana financijska sredstva sukladno stavku 14. ovoga članka te je zbog toga Republici Hrvatskoj u obliku kazne u sljedećoj kalendarskoj godini ukupna emisija iz sektora iz stavka 2. ovoga članka povećana za vrijednost koja se dobije kad se višak emisija pomnoži s koeficijentom 1,08, sukladno članku 9. stavku 1. točki a. Uredbe (EU) 2018/842, nadležno tijelo državne uprave koje nije smanjilo emisije u skladu s postotkom iz stavka 8. ovoga članka i nije osiguralo financijska sredstva za kupovinu jedinica odgovorno je za dodatna smanjenja emisija i osiguranje dodatnih financijskih sredstava za bilateralni transfer.
(16) Sredstva ostvarena prodajom dijela nacionalne godišnje emisijske kvote iz stavka 12. ovoga članka namjenska su sredstva za borbu protiv klimatskih promjena u Republici Hrvatskoj u sektorima iz stavka 2. ovoga članka, sukladno članku 1. stavku 4. Uredbe (EU) 2023/857.
(17) Način raspolaganja viškom emisijskih jedinica nacionalne godišnje emisijske kvote, način posuđivanja i pohrane dijela nacionalne godišnje emisijske kvote iz članka 5. stavaka 1. do 3. Uredbe (EU) 2018/842 i članka 1. stavka 4. Uredbe (EU) 2023/857, način prodaje odnosno kupovine jedinica nacionalne godišnje emisijske kvote bilateralnim transferom s drugim državama članicama sukladno članku 5. stavcima 3., 4. i 5. Uredbe (EU) 2018/842 i članku 1. stavku 4. Uredbe (EU) 2023/857, način dodatne upotrebe netouklanjanja iz sektora korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva iz članka 7. Uredbe (EU) 2018/842 i članka 1. stavka 6. Uredbe (EU) 2023/857, način korištenja jedinica nacionalne godišnje emisijske kvote proizašlih iz provedbe projekata ili programa za ublažavanje emisija stakleničkih plinova iz članka 5. stavaka 7. i 8. Uredbe (EU) 2018/842, način izvješćivanja Komisije o prihodima ostvarenim prijenosima dijela nacionalne godišnje emisijske kvote i o namjeri korištenja fleksibilnih mogućnosti iz članaka 5., 7. i 11. Uredbe (EU) 2018/842 i članka 1. stavaka 4. i 6. Uredbe (EU) 2023/857 propisuju se uredbom iz članka 31. ovoga Zakona.
Objave koje su oblikovale ovaj članak
- NN 67/2025 (17. travnja 2025.)