Zakon o klimatskim promjenama i zaštiti ozonskog sloja · GLAVA II. ZRAKOPLOVSTVO

Članak 54.

Međunarodne mjere

(1) Neovisno o praćenju i izvješćivanju o emisijama stakleničkih plinova u skladu s člankom 68. stavkom 2. ovoga Zakona, operator zrakoplova iz članka 49. ovoga Zakona dužan je pratiti i izvješćivati o emisijama stakleničkih plinova koje nastaju obavljanjem zrakoplovne djelatnosti na letovima:

1. između zračnih luka smještenih u zemljama Europskoga gospodarskog prostora i trećih zemalja

2. između zračnih luka smještenih u zemljama Europskoga gospodarskog prostora i zračnih luka smještenih u najudaljenijim regijama drugih država članica

3. između zračnih luka smještenih u zemljama izvan Europskoga gospodarskog prostora.

(2) Obveza praćenja i izvješćivanja iz stavka 1. ovoga članka odnosi se na operatore zrakoplova koji obavljaju letove zrakoplovima čija je najveća certificirana uzletna masa veća od 5700 kg i ima godišnju emisiju stakleničkih plinova veću od 10.000 tona ekvivalenta ugljikova dioksida od 1. siječnja 2019., osim letova u svrhu gašenja požara, humanitarnih letova i letova u svrhu hitne medicinske službe.

(3) Prva godina praćenja emisija stakleničkih plinova iz stavaka 1. i 2. ovoga članka je 2019. godina.

(4) U svrhu provedbe praćenja i izvješćivanja o emisijama iz stavaka 1. i 2. ovoga članka operator zrakoplova iz članka 49. ovoga Zakona dužan je izraditi plan praćenja emisija stakleničkih plinova iz zrakoplova.

(5) Operator zrakoplova iz članka 49. ovoga Zakona podnosi Ministarstvu plan praćenja emisija stakleničkih plinova iz stavka 4. ovoga članka na hrvatskom ili engleskom jeziku na odobrenje na način i u rokovima propisanim Uredbom Komisije (EU) 2018/2066 i njezinim izmjenama i dopunama.

(6) Ministarstvo izdaje odobrenje iz stavka 5. ovoga članka ako je dostavljeni plan praćenja i izvješćivanja izrađen u skladu s Uredbom Komisije (EU) 2018/2066 i njezinim izmjenama i dopunama, važećim uputama i obrascima Komisije donesenim na temelju Uredbe Komisije (EU) 2018/2066 i njezinih izmjena i dopuna.

(7) Ministarstvo svake godine operatoru zrakoplova izračunava zahtjeve u vezi s neutralizacijom za emisije nastale obavljanjem zrakoplovne djelatnosti za prethodnu kalendarsku godinu i o tome obavješćuje operatore zrakoplova do 30. studenoga svake godine za letove u države te iz država i između država navedenih u provedbenom propisu Komisije u kojem se navode države za koje se smatra da primjenjuju CORSIA-u, te za letove između Švicarske ili Ujedinjene Kraljevine i država navedenih u provedbenom propisu Komisije.

(8) Ministarstvo operatoru zrakoplova izračunava i ukupne konačne zahtjeve u vezi s neutralizacijom za određeno razdoblje usklađivanja s CORSIA-om te obavješćuje operatore zrakoplova iz stavka 1. ovoga članka o tim zahtjevima do 30. studenoga godine koja slijedi nakon posljednje godine relevantnog razdoblja usklađivanja CORSIA-e.

(9) Operatori zrakoplova koji posjeduju svjedodžbu o sposobnosti zračnog prijevoza koju je izdala država članica ili su registrirani u državi članici, uključujući najudaljenije regije, pridružena i druga područja te države članice poništavaju jedinice koje se nalaze na popisu jedinica donesenom u skladu s provedbenim propisima Komisije.

(10) Jedinice iz stavka 9. ovoga članka poništavaju se samo u pogledu količine zahtjeva u vezi s neutralizacijom iz stavaka 7. i 8. ovoga članka, za razdoblje usklađivanja s CORSIA-om, u skladu s Odlukom Vijeća (EU) 2018/2027 i u skladu sa stavkom 11. ovoga članka.

(11) Poništenje jedinica iz stavka 9. ovoga članka provodi se do 31. siječnja 2025. za emisije u razdoblju od 2021. do 2023. godine i do 31. siječnja 2028. za emisije u razdoblju od 2024. do 2026. godine.

(12) Operator zrakoplova može Ministarstvu dostaviti zahtjev da Komisija ne objavljuje podatke koje je operator zrakoplova dostavio u izvješću iz stavka 1. ovoga članka na razini operatora zrakoplova.

(13) Operator zrakoplova može dostaviti zahtjev iz stavka 12. ovoga članka ako djeluje u vrlo ograničenom broju parova zračnih luka ili u vrlo ograničenom broju parova država koji podliježu zahtjevima u vezi s neutralizacijom ili u vrlo ograničenom broju parova država koji ne podliježu zahtjevima u vezi s neutralizacijom.

(14) Uz zahtjev iz stavka 12. ovoga članka operator zrakoplova dužan je dostaviti objašnjenje zašto smatra da bi otkrivanje podataka naštetilo njegovim komercijalnim interesima.

(15) Na temelju zaprimljenih zahtjeva iz stavka 12. ovoga članka Ministarstvo traži od Komisije da objavi te podatke na višoj razini objedinjavanja, koja o navedenome odlučuje.

(16) Iznimno od članka 68. stavka 2., članka 74. stavka 2. i članka 77. ovoga Zakona, Ministarstvo smatra zahtjeve utvrđene u tim odredbama ispunjenima i ne poduzima nikakve radnje protiv operatora zrakoplova u pogledu:

1. svih emisija iz letova u zračne luke smještene u državama izvan EGP-a i iz njih, uz iznimku letova u zračne luke smještene u Ujedinjenoj Kraljevini ili Švicarskoj, svake kalendarske godine od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2026.

2. svih emisija iz letova između zračne luke smještene u nekoj od najudaljenijih regija i zračne luke smještene u nekoj drugoj regiji EGP-a svake kalendarske godine od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2023.

(17) U svrhu članka 67. i članka 74. stavka 2. ovoga Zakona verificirane emisije iz letova koji ne obuhvaćaju one iz stavka 16. ovoga članka smatraju se verificiranim emisijama operatora zrakoplova.

(18) Iznimno od članka 49. ovoga Zakona, operatori zrakoplova nisu obvezni podnijeti planove praćenja s utvrđenim mjerama za praćenje i prijavljivanje emisija u pogledu letova koji podliježu odstupanjima predviđenima u stavku 16. ovoga članka.

(19) Iznimno od članka 49., članka 68. stavka 2. i članka 77. stavka 1. ovoga Zakona, ako su ukupne godišnje emisije operatora zrakoplova manje od 25.000 tona CO2 ili ako su ukupne godišnje emisije operatora zrakoplova manje od 3000 tona CO2 iz letova koji nisu navedeni u stavku 16. ovoga članka, njegove emisije smatraju se verificiranim emisijama ako su utvrđene alatom za male emitere koji je odobren na temelju Uredbe Komisije (EU) br. 606/2010 od 9. srpnja 2010. o odobravanju pojednostavnjenog alata Europske agencije za sigurnost zračnog prometa (Eurocontrol) za procjenu potrošnje goriva određenih operatora zrakoplova koji su mali emitenti (Tekst značajan za EGP) (SL L 175, 10. 7. 2010.) i koji je Eurocontrol dopunio podacima iz svojeg programa za podršku sustavu trgovanja emisijskim jedinicama.

(20) Odredba stavka 16. ovoga članka primjenjuje se na države s kojima je postignut sporazum:

1. utvrđen u Prilogu B Kyotskog protokola, koje su ratificirale Protokol

2. o međusobnom priznavanju emisijskih jedinica između EU sustava trgovanja emisijskim jedinicama i sukladnih obveznih sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova, koji imaju utvrđena ograničenja apsolutnih emisija u drugim zemljama odnosno saveznim ili regionalnim entitetima

3. s trećim zemljama odnosno sa saveznim ili regionalnim entitetima s kojima se mogu sklopiti neobvezujući sporazumi o administrativnoj i tehničkoj koordinaciji u vezi s emisijskim jedinicama u EU sustavu trgovanja emisijskim jedinicama ili drugim obveznim sustavima za trgovanje emisijskim jedinicama stakleničkih plinova koji imaju utvrđena ograničenja apsolutnih emisija

4. ako treća zemlja donese mjere za smanjenje učinka koje na klimatske promjene imaju letovi koji započinju u toj trećoj zemlji i završavaju u Uniji.

(21) O odobrenju plana praćenja iz stavka 4. ovoga članka Ministarstvo donosi rješenje.

Objave koje su oblikovale ovaj članak

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu