Članak 67.
Založno pravo na koncesiji
(1) Na koncesiji se može, uz suglasnost davatelja koncesije, osnovati založno pravo samo u korist financijskih institucija radi osiguranja tražbina tih institucija na temelju ugovora o kreditu danog radi provedbe ugovora o koncesiji, osim ako posebnim propisom nije drugačije propisano.
(2) Tražbine financijskih institucija iz stavka 1. ovoga članka mogu se odnositi isključivo na financijske instrumente pribavljene u svrhu provedbe ugovora o koncesiji, a ne smiju uključivati bilo kakve druge tražbine koje financijska institucija ima u odnosu na koncesionara po bilo kojim drugim osnovama.
(3) Prije osnivanja založnog prava na ugovor o koncesiji mora se utvrditi vrijednost koncesije na kojoj se osniva založno pravo.
(4) Prijenos ugovora o koncesiji može se dozvoliti, uz pisanu suglasnost davatelja koncesije, u korist financijske institucije koja daje kredit/kredite koncesionaru u svrhu provedbe ugovora o koncesiji, radi namirenja zalogom osigurane tražbine koja se ne ispuni o dospijeću, kada je takva izmjena predviđena u dokumentaciji za nadmetanje i ugovoru o koncesiji u skladu s člankom 62. stavkom 5. točkom 1. ovoga Zakona.
(5) Vrijednost koncesije procjenjuje se ponovo prilikom ostvarenja prava na namirenje, a radi utvrđivanja odnosa vrijednosti koncesije s vrijednosti tražbine založnog vjerovnika.
(6) Prijenos ugovora o koncesiji ne smije umanjiti kvalitetu i narušiti kontinuitet provedbe ugovora o koncesiji.
(7) Na sva pitanja koja nisu uređena ovim člankom primjenjuju se odgovarajuće odredbe propisa kojima se ureduje založno pravo.
Objave koje su oblikovale ovaj članak
- NN 69/2017 (22. srpnja 2017.)
- NN 107/2020 (10. listopada 2020.)