Zakon o kritičnoj infrastrukturi

Članak PRILOG I.

POPIS SEKTORA, PODSEKTORA I KATEGORIJA IZ KOJIH SE UTVRĐUJU KRITIČNI SUBJEKTI TE KLJUČNE USLUGE KOJE PRUŽAJU

Redni broj Sektor Podsektor Kategorije subjekata Ključne usluge 1. Energetika (a) električna energija – elektroenergetski subjekti koji obavljaju funkciju opskrbe električnom energijom, uključujući opskrbu električnom energijom koja se obavlja kao javna usluga Pojam elektroenergetski subjekt u smislu ovoga Zakona znači pravna ili fizička osoba koja nije krajnji kupac, a koja obavlja najmanje jednu od elektroenergetskih djelatnosti i koja je odgovorna za komercijalne i tehničke zadaće i zadaće održavanja koje su povezane s tim djelatnostima. Pojam opskrba električnom energijom u smislu ovoga Zakona znači kupnja i prodaja električne energije na veleprodajnom tržištu, prodaja električne energije krajnjim kupcima i skladištima energije, otkup električne energije od aktivnih kupaca, skladišta energije i proizvođača te agregiranje. Pojam opskrba električnom energijom koja se obavlja kao javna usluga u smislu ovoga Zakona znači opskrba električnom energijom onih krajnjih kupaca koji imaju pravo na takav način opskrbe i slobodno ga izaberu ili koriste po automatizmu. a) električna energija: (I) opskrba električnom energijom (elektroenergetski subjekti) (II) rad, održavanje i razvoj sustava za distribuciju električne energije (operatori distribucijskih sustava) (III) rad, održavanje i razvoj prijenosnog sustava za električnu energiju (operatori prijenosnog sustava) (IV) proizvodnja električne energije (proizvođači) (V) usluga nominiranog operatora tržišta električne energije (nominirani operatori tržišta električne energije) 1. Energetika (a) električna energija Pojmovi elektroenergetski subjekt, opskrba električnom energijom i opskrba električnom energijom koja se obavlja kao javna usluga istovjetni su pojmovima iz članka 3. stavka 1. točaka 17., 77. i 78. Zakona o tržištu električne energije (»Narodne novine«, br. 111/21., 83/23. i 17/25.) kojim je u hrvatsko zakonodavstvo preuzeta Direktiva (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i izmjeni Direktive 2012/27/EU (SL L 158, 14. 6. 2019.). (VI) upravljanje potrošnjom (sudionici na tržištu električne energije) (VII) agregiranje električne energije (sudionici na tržištu električne energije) (VIII) skladištenje energije (sudionici na tržištu električne energije) – operatori distribucijskog sustava Pojam operator distribucijskog sustava u smislu ovoga Zakona znači fizička ili pravna osoba odgovorna za pogon i vođenje, održavanje, razvoj i izgradnju distribucijske mreže na danom području, kao i zajedničkih postrojenja prema prijenosnoj mreži i, kada je to primjenjivo, međusobno povezivanje s drugim distribucijskim sustavima te za osiguravanje dugoročne sposobnosti distribucijske mreže da zadovolji razumne zahtjeve za distribuciju električne energije. Pojam operator distribucijskog sustava istovjetan je pojmu iz članka 3. stavka 1. točke 71. Zakona o tržištu električne energije (»Narodne novine«, br. 111/21., 83/23.i 17/25.). – operatori prijenosnog sustava Pojam operator prijenosnog sustava u smislu ovoga Zakona znači fizička ili pravna osoba odgovorna za pogon i vođenje, održavanje, razvoj i izgradnju prijenosne mreže na danom području, prekograničnih prijenosnih vodova prema drugim prijenosnim mrežama, kao i zajedničkih postrojenja prema distribucijskoj mreži te za osiguravanje dugoročne sposobnosti prijenosne mreže da zadovolji razumne zahtjeve za prijenos električne energije. Pojam operator prijenosnog sustava istovjetan je pojmu iz članka 3. stavka 1. točke 72. Zakona o tržištu električne energije (»Narodne novine«, br. 111/21., 83/23.i 17/25.). – proizvođač električne energije Pojam proizvođač električne energije u smislu ovoga Zakona znači fizička ili pravna osoba koja proizvodi električnu energiju. Pojam proizvođač električne energije istovjetan je pojmu iz članka 3. stavka 1. točke 90. Zakona o tržištu električne energije (»Narodne novine«, br. 111/21., 83/23. i 17/25.). – nominirani operator tržišta električne energije je operator tržišta kojeg je nadležno tijelo odredilo za obavljanje zadaća povezanih s jedinstvenim povezivanjem dan unaprijed ili jedinstvenim unutardnevnim povezivanjem, sukladno članku 2. točki 8. Uredbe (EU) 2019/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o unutarnjem tržištu električne energije (SL L 158, 14. 6. 2019.) Pojmovi agregiranje, upravljanje potrošnjom i skladištenje energije istovjetni su pojmovima iz članka 3. stavka 1. točaka 4., 93. i 109. Zakona o tržištu električne energije (»Narodne novine«, br. 111/21., 83/23.i 17/25.). – sudionici na tržištu kako su definirani u članku 2. točki 25. Uredbe (EU) 2019/943 koji pružaju usluge agregiranja, upravljanja potrošnjom ili skladištenja energije kako je definirano u članku 2. točkama 18., 20. i 59. Direktive (EU) 2019/944 (b) centralizirano grijanje i hlađenje – operator sustava centraliziranog grijanja ili centraliziranog hlađenja Pojam centralizirano grijanje ili centralizirano hlađenje u smislu ovoga Zakona znači distribucija toplinske energije u obliku pare, vruće vode ili pothlađenih tekućina iz centralnih ili decentraliziranih proizvodnih postrojenja putem centralnih i zatvorenih toplinskih sustava u više zgrada ili na više lokacija radi uporabe za zagrijavanje ili hlađenje prostora ili procesa. Pojam centralizirano grijanje ili centralizirano hlađenje istovjetan je pojmu iz članka 4. stavka 1. točke 4. Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji (»Narodne novine«, br. 138/21., 83/23. i 78/25.) kojim je u hrvatsko zakonodavstvo preuzeta Direktiva 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (preinaka) (Tekst značajan za EGP) (SL L 328, 21. 12. 2018.). (b) centralizirano grijanje i hlađenje: (I) pružanje centraliziranoga grijanja ili centraliziranog hlađenja (operatori centraliziranog grijanja ili hlađenja) (c) nafta – operatori naftovoda – operatori proizvodnje nafte, rafinerija i tvornica nafte, skladištenja i prijenosa – središnja tijela za zalihe Pojam središnje tijelo za zalihe u smislu ovoga Zakona znači Agencija za ugljikovodike, kao središnje tijelo u Republici Hrvatskoj za obvezne zalihe nafte i naftnih derivata, koja je jedinstveno tijelo ovlašteno formirati, održavati i prodavati obvezne zalihe. Pojam središnje tijelo za zalihe istovjetan je pojmu iz članka 3. stavka 2. točke 5. Zakona o tržištu nafte i naftnih derivata (»Narodne novine«, br. 19/14., 73/17. i 96/19.) kojim je u hrvatsko zakonodavstvo preuzeta Direktiva 2009/119/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. rujna 2009., a kojom se države članice obvezuju održavati minimalne zalihe sirove nafte i/ili naftnih derivata (SL L 265/9 od 9. 10. 2009.). (c) nafta: (I) prijenos nafte (operatori naftovoda) (II) proizvodnja nafte (operatori proizvodnje nafte) (III) rafiniranje i obrada nafte (operatori postrojenja za rafiniranje i obradu nafte) (IV) skladištenje nafte (operatori skladištenja nafte) (V) upravljanje naftnim zalihama, uključujući zalihe za slučaj nužde i posebne zalihe nafte (središnja tijela za zalihe nafte) (d) plin – opskrbljivači plinom, uključujući opskrbljivače u obvezi javne usluge Pojam opskrbljivač plinom u smislu ovoga Zakona znači energetski subjekt koji obavlja energetsku djelatnost opskrbe plinom. Pojam opskrbljivač plinom u obvezi javne usluge u smislu ovoga Zakona znači opskrbljivač plinom koji obavlja energetsku djelatnost opskrbe u obvezi javne usluge. Pojam opskrba plinom u smislu ovoga Zakona znači prodaja ili preprodaja plina kupcu, uključujući prodaju ili preprodaju UPP-a i SPP-a. Pojam opskrba plinom u obvezi javne usluge u smislu ovoga Zakona znači opskrba plinom koja se u općem gospodarskom interesu obavlja po reguliranim uvjetima radi osiguravanja sigurnosti, redovitosti, kvalitete i cijene opskrbe kućanstava. Pojmovi opskrbljivač plinom, opskrbljivač plinom u obvezi javne usluge, opskrba plinom i opskrba plinom u obvezi javne usluge istovjetni su pojmovima iz članka 3. stavka 2. točaka 36., 37., 38. i 39. Zakona o tržištu plina (»Narodne novine«, br. 18/18. i 23/20.) kojim je u hrvatsko zakonodavstvo preuzeta Direktiva 2009/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište prirodnog plina i stavljanju izvan snage Direktive 2003/55/EZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 211, 14. 8. 2009.). – operatori distribucijskog sustava Pojam operator distribucijskog sustava u smislu ovoga Zakona znači energetski subjekt koji obavlja energetsku djelatnost distribucije plina i odgovoran je za rad, održavanje i razvoj distribucijskog sustava na svom distribucijskom području i, gdje je izvodivo, njegovo povezivanje s drugim sustavima te za osiguranje dugoročne sposobnosti sustava da zadovoljava razumne potrebe za distribucijom plina. Pojam distribucija plina u smislu ovoga Zakona znači razvod plina distribucijskim sustavom visoke, srednje i niske tlačne razine radi isporuke plina krajnjim kupcima, uključujući pomoćne usluge, a isključujući opskrbu plinom. Pojam distribucijski sustav u smislu ovoga Zakona znači sustav plinovoda i ostalih pripadajućih objekata i opreme koji su u vlasništvu i/ili kojima upravlja operator distribucijskog sustava, a koji se koristi za distribuciju plina, nadzor i upravljanje, mjerenje i prijenos podataka. Pojmovi operator distribucijskog sustava, distribucija plina i distribucijski sustav istovjetni su pojmovima iz članka 3. stavka 2. točaka 5., 6. i 30. Zakona o tržištu plina (»Narodne novine«, br. 18/18. i 23/20.). – operatori transportnog sustava (d) plin: (I) opskrba plinom (poduzeće za opskrbu) (II) distribucija plina (operatori distribucijskog sustava) (III) prijenos plina (operatori transportnog sustava) (IV) skladištenje plina (operatori sustava skladišta plina) (V) rad sustava ukapljenog prirodnog plina (UPP) (operatori terminala za UPP) (VI) proizvodnja prirodnog plina (poduzeća za prirodni plin) (VII) kupnja prirodnog plina (poduzeća za prirodni plin) (VIII) rafiniranje i obrada prirodnog plina (operatori postrojenja za rafiniranje i obradu prirodnog plina) Pojam operator transportnog sustava u smislu ovoga Zakona znači energetski subjekt koji obavlja energetsku djelatnost transporta plina i odgovoran je za rad, održavanje i razvoj transportnog sustava na određenom području i gdje je izvodivo, njegovo povezivanje s drugim sustavima te za osiguranje dugoročne sposobnosti sustava da zadovoljava razumne potrebe za transportom plina. Pojam transport plina u smislu ovoga Zakona znači prijenos plina kroz transportni sustav, isključujući opskrbu plinom i trgovinu plinom, a uključujući tranzit plina i pomoćne usluge. Pojam transportni sustav u smislu ovoga Zakona znači objekt koji je u vlasništvu i/ili kojim upravlja operator transportnog sustava, a koji čine sustav visokotlačnih plinovoda, kompresorske stanice, mjerne stanice, mjerno-redukcijske stanice, plinski čvorovi i ostali tehnološki objekti i oprema koji se koriste za transport plina, nadzor i upravljanje, mjerenje i prijenos podataka, isključujući mrežu proizvodnih plinovoda i visokotlačne distribucijske plinovode, uključujući plin za tehnološke kapacitete kojima se isključivo koristi operator transportnog sustava i operativnu akumulaciju. Pojmovi operator transportnog sustava, transport plina i transportni sustav istovjetni su pojmovima iz članka 3. stavka 2. točaka 34., 58. i 59. Zakona o tržištu plina (»Narodne novine«, br. 18/18. i 23/20.). – operatori sustava skladišta plina Pojam operator sustava skladišta plina u smislu ovoga Zakona znači energetski subjekt koji obavlja energetsku djelatnost skladištenja plina i odgovoran je za rad, održavanje i razvoj sustava skladišta plina. Pojam skladištenje plina u smislu ovoga Zakona znači utiskivanje plina u sustav skladišta plina, skladištenje plina u radnom volumenu sustava skladišta plina i povlačenje plina iz sustava skladišta plina, uključujući pomoćne usluge. Pojmovi operator sustava skladišta plina i skladištenje plina istovjetni su pojmovima iz članka 3. stavka 2. točaka 54. i 56. Zakona o tržištu plina (»Narodne novine«, br. 18/18. i 23/20.). – operatori terminala za UPP Pojam operator terminala za UPP u smislu ovoga Zakona znači energetski subjekt koji obavlja energetsku djelatnost upravljanja terminalom za UPP i odgovoran je za rad, održavanje i razvoj terminala za UPP. Pojam terminal za UPP u smislu ovoga Zakona znači terminal koji se koristi za ukapljivanje prirodnog plina ili prihvat, iskrcaj i ponovno uplinjavanje UPP-a, uključujući pomoćne usluge i privremeno skladištenje potrebno za postupak ponovnog uplinjavanja i daljnju otpremu u transportni sustav, ali isključujući dijelove terminala za UPP koji se koriste za skladištenje. Pojmovi operator terminala za UPP i terminal za UPP istovjetni su pojmovima iz članka 3. stavka 2. točaka 33. i 57. Zakona o tržištu plina (»Narodne novine«, br. 18/18. i 23/20.). – poduzeća za prirodni plin Pojam poduzeće za prirodni plin u smislu ovoga Zakona, a u skladu sa zakonom kojim se uređuje tržište plina, znači fizička ili pravna osoba koja obavlja najmanje jednu od sljedećih funkcija: proizvodnju, transport, distribuciju, opskrbu, nabavu ili skladištenje prirodnog plina, uključujući UPP, a odgovorna je za komercijalne i tehničke zadatke i/ili zadatke održavanja, koji su povezani s tim funkcijama, isključujući krajnje kupce. – operatori postrojenja za rafiniranje i obradu prirodnog plina (e) vodik – operatori proizvodnje, skladištenja i prijenosa vodika (e) vodik: (I) proizvodnja vodika (operatori proizvodnje vodika) (II) skladištenje vodika (operatori skladištenja vodika) (III) prijenos vodika (operatori prijenosa vodika) 2. Promet (a) zračni promet – zračni prijevoznici znači poduzeće za zračni prijevoz koje posjeduje valjanu operativnu licenciju ili istovrijedni dokument, sukladno članku 3. točki 4. Uredbe (EZ) br. 300/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2008. o zajedničkim pravilima u području zaštite civilnog zračnog prometa i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2320/2002 (SL L 97, 9. 4. 2008.) koji se upotrebljavaju u komercijalne svrhe – upravna tijela zračne luke, zračne luke, uključujući osnovne zračne luke navedene u odjeljku 2. Priloga II. Uredbi (EU) br. 1315/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o smjernicama Unije za razvoj transeuropske prometne mreže i stavljanju izvan snage Odluke br. 661/2010/EU (Tekst značajan za EGP) te tijela koja upravljaju pomoćnim objektima u zračnim lukama Pojam upravno tijelo zračne luke u smislu ovoga Zakona znači tijelo koje, pored drugih aktivnosti ili ne, ima prema nacionalnim propisima ili ugovorima za cilj rukovođenje i upravljanje infrastrukturom zračne luke, te koordinaciju i nadzor djelatnosti različitih operatora u dotičnoj zračnoj luci. Pojam zračna luka u smislu ovoga Zakona znači svaka površina koja je posebno prilagođena za slijetanje, uzlijetanje i manevriranje zrakoplova, uključujući i pripadajuće objekte, sredstva i uređaje namijenjene za odvijanje zračnog prometa i pružanje usluga, te objekte, sredstva i uređaje za pomoć u pružanju usluga komercijalnog zračnog prijevoza. (a) zračni promet: (I) usluge zračnog prometa koje se koriste u komercijalne svrhe (putnici i teret) (zračni prijevoznici) (II) rad, upravljanje i održavanje zračnih luka i mrežne infrastrukture zračnih luka (upravna tijela zračne luke) (III) usluge kontrole zračnog prometa (operatori kontrole upravljanja prometom) Pojmovi upravno tijelo zračne luke i zračna luka istovjetni su pojmovima iz članka 3. točaka 1. i 2. Pravilnika o naknadama zračnih luka (»Narodne novine«, br. 65/15.) kojim je u hrvatsko zakonodavstvo preuzeta Direktiva 2009/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2009. o naknadama zračnih luka. – pružatelji usluga kontrole zračnog prometa (ATC) kako su definirani u članku 2. točki 1. Uredbe (EZ) br. 549/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2004. o definiranju pravnog okvira za stvaranje jedinstvenog europskog neba (Okvirna uredba) i Izjava država članica o vojnim pitanjima u svezi s jedinstvenim europskim nebom (b) željeznički promet – upravitelji infrastrukture Pojam upravitelj infrastrukture u smislu ovoga Zakona znači pravna osoba ili u vertikalno integriranom trgovačkom društvu organizacijska jedinica odgovorna za upravljanje, održavanje i obnovu željezničke infrastrukture, kao i za sudjelovanje u razvoju željezničke infrastrukture na način koji je određen u okviru opće politike razvoja i financiranja željezničke infrastrukture Republike Hrvatske. Pojam upravitelj infrastrukture istovjetan je pojmu iz članka 5. stavka 1. točke 36. Zakona o željeznici (»Narodne novine«, br. 32/19., 20/21. i 114/22.) kojim je u hrvatsko zakonodavstvo preuzeta Direktiva 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o uspostavi jedinstvenog Europskog željezničkog prostora (preinačena) (SL L 343, 14. 12. 2012.), kako je posljednji put izmijenjena Direktivom (EU) 2016/2370 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2016. o izmjeni Direktive 2012/34/EU u pogledu otvaranja tržišta za usluge domaćeg željezničkog prijevoza putnika i upravljanja željezničkom infrastrukturom (Tekst značajan za EGP) (SL L 352, 23. 12. 2016.). – željeznički prijevoznici, među ostalim i operatori uslužnih objekata Pojam željeznički prijevoznik u smislu ovoga Zakona znači svaka pravna osoba koja ima dozvolu za obavljanje usluga željezničkog prijevoza i čija je glavna djelatnost pružanje usluga željezničkog prijevoza putnika i/ili tereta, uz uvjet da ta pravna osoba osigura vuču vlakova; to uključuje i pravnu osobu koja pruža samo uslugu vuče vlakova. Pojam operator uslužnih objekata u smislu ovoga Zakona znači pravna osoba odgovorna za upravljanje jednim ili više uslužnih objekata (upravitelj uslužnog objekta) ili za pružanje željezničkim prijevoznicima jedne ili više usluga iz Priloga 2. točaka 2. do 4. Zakona o željeznici (»Narodne novine«, br. 32/19., 20/21. i 114/22.) (pružatelj usluga). Pojmovi željeznički prijevoznik i operator uslužnih objekata istovjetni su pojmovima iz članka 5. stavka 1. točaka 22. i 46. Zakona o željeznici (»Narodne novine«, br. 32/19., 20/21. i 114/22.). (b) željeznički promet: (I) usluge željezničkog prijevoza (putnički i teretni) (željeznički prijevoznici) (II) rad, upravljanje i održavanje željezničke infrastrukture, uključujući putničke kolodvore, teretne terminale, ranžirne kolodvore i centre za nadzor prometa (upravitelji infrastrukture) (III) rad, upravljanje i održavanje željezničkih uslužnih objekata (operatori uslužnih objekata) (IV) rad, upravljanje i održavanje upravljanja željezničkim prometom, prometno-upravljačkim i signalno-sigurnosnim podsustavima te telekomunikacijskim postrojenjima i sustavima koji se upotrebljavaju za prometno-upravljački i signalno-sigurnosni podsustav (upravitelji infrastrukture) (c) pomorski promet i promet unutarnjim plovnim putovima – kompanije za prijevoz putnika unutarnjim plovnim putovima, morem i duž obale te kompanije za prijevoz tereta unutarnjim plovnim putovima, morem i duž obale, kako su definirane za pomorski promet u Prilogu I. Uredbi (EZ) br. 725/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o jačanju sigurnosne zaštite brodova i luka (Tekst značajan za EGP), ne uključujući pojedinačna plovila kojima upravljaju te kompanije – upravljačka tijela luka, uključujući njihove luke kako su definirane u članku 2. točki 11. Uredbe (EZ) br. 725/2004, te subjekti koji upravljaju postrojenjima i opremom u lukama Pojam luka u smislu ovoga Zakona znači »morsku luku« i »luku na unutarnjim plovnim putovima«. Pod pojmom morska luka podrazumijeva se morski i s morem neposredno povezan kopneni prostor u utvrđenim granicama lučkog područja s izgrađenim i neizgrađenim obalama; lukobranima, uređajima, postrojenjima i drugim objektima i sustavima namijenjenim za pristajanje, sidrenje i zaštitu brodova, jahti i brodica, ukrcaj i iskrcaj putnika i tereta, uskladištenje i drugo rukovanje teretom, proizvodnju, oplemenjivanje i doradu tereta te ostale gospodarske djelatnosti koje su s tim djelatnostima u međusobnoj ekonomskoj, prometnoj ili tehnološkoj vezi. Pojam morska luka istovjetan je pojmu iz članka 3. točke 1. Zakona o sigurnosnoj zaštiti pomorskih brodova i luka (»Narodne novine«, br. 108/17. i 30/21.) kojim je u hrvatsko zakonodavstvo preuzeta Direktiva 2005/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2005. o jačanju sigurnosne zaštite luka (Tekst značajan za EGP) (SL L 320, 25. 11. 2005.). (c) pomorski promet i promet unutarnjim plovnim putovima: (I) usluge prijevoza unutarnjim plovnim putovima, morem i duž obale (putnički i teretni promet) (kompanije za prijevoz putnika i tereta kopnom, morem i duž obale) (II) rad, upravljanje i održavanje luka i lučkih objekata te upravljanje poslovima i postrojenjima unutar luka, uključujući opskrbu gorivom, rukovanje teretom, vezivanje, putničke usluge, sakupljanje brodskog otpada i ostataka tereta, peljarenje i tegljenje (upravljačka tijela luka i subjekti koji upravljaju postrojenjima i opremom u lukama) (III) službe za nadzor i upravljanje pomorskim prometom (operatori službi za nadzor i upravljanje pomorskim prometom) Pojam luka na unutarnjim plovnim putovima znači vodeni i s njim neposredno povezan kopneni prostor koji je namijenjen i opremljen za pristajanje, sidrenje i zaštitu polovila, ukrcaj, iskrcaj, prekrcaj ili skladištenje robe i/ili ukrcaj i iskrcaj putnika, u kojem se obavljaju različite komplementarne djelatnosti koje su s robom ili s plovilom u neposrednoj ekonomskoj, prometnoj ili tehnološkoj vezi. Pojam luka na unutarnjim plovnim putovima istovjetan je pojmu iz članka 5. točke 27. Zakona o plovidbi i lukama unutarnjih voda (»Narodne novine«, br. 144/21.). – služba za nadzor i upravljanje pomorskim prometom (VTS) kako je definirana u članku 75.a stavku 1. i članku 75.b stavku 1. Pomorskog zakonika (»Narodne novine«, br. 181/04., 76/07., 146/08., 61/11., 56/13., 26/15. i 17/19.) kojim je u hrvatsko zakonodavstvo preuzeta Direktiva 2002/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. lipnja 2002. o uspostavi sustava nadzora plovidbe i informacijskog sustava Zajednice i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/75/EEZ (d) cestovni promet – tijela nadležna za ceste kako su definirana u članku 2. točki 12. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/962 оd 18. prosinca 2014. o dopuni Direktive 2010/40/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu pružanja usluga prometnih informacija u cijeloj Europskoj uniji u realnom vremenu (Tekst značajan za EGP), odgovorna za kontrolu upravljanja prometom, osim javnih subjekata kojima upravljanje prometom ili rad inteligentnih prometnih sustava nisu ključni dio njihove opće djelatnosti Prema članku 2. točki 12. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/962, pojam tijelo nadležno za ceste znači svako javno tijelo koje je nadležno za planiranje, nadzor ili upravljanje cestama u okviru svoje mjesne nadležnosti. – operatori inteligentnih prometnih sustava Pojam inteligentni prometni sustavi (ITS) u smislu ovoga Zakona znači informacijsko-komunikacijska nadgradnja klasičnog sustava cestovnog prometa kojim se postiže znatno poboljšanje učinaka cjelokupnog prometnog sustava. ITS uključuje ceste, vozila i korisnike cesta, a primjenjuje se u upravljanju prometom, upravljanju mobilnosti, upravljanju prometnim incidentima te za veze s ostalim vrstama prijevoza. Pojam inteligentni prometni sustavi (ITS) istovjetan je pojmu iz članka 72. stavka 1. Zakona o cestama (»Narodne novine«, br. 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22., 4/23., 133/23.) kojim je u hrvatsko zakonodavstvo preuzeta Direktiva 2010/40/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. srpnja 2010. o okviru za uvođenje inteligentnih transportnih sustava u cestovnom prometu i za veze s ostalim vrstama prijevoza (Tekst značajan za EGP) (SL L 207 od 6. 8. 2010.). (d) cestovni promet: (I) kontrola upravljanja prometom, uključujući aspekte povezane s planiranjem cestovne mreže, službama kontrole i upravljanja, osim upravljanja prometom ili rada inteligentnih prometnih sustava ako oni nisu glavni dio opće djelatnosti javnih tijela (tijela nadležna za ceste) (II) usluge inteligentnih prometnih sustava (operatori inteligentnih prometnih sustava) (e) javni prijevoz – operateri javne usluge kako su definirani u članku 2. točki (d) Uredbe (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća Prema članku 2. točki (d) Uredbe (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća, pojam operateri javne usluge znači svaki javni ili privatni prijevoznik ili skupina takvih prijevoznika koji obavljaju usluge javnog prijevoza putnika ili svako javno tijelo koje pruža usluge javnog prijevoza putnika. (e) javni prijevoz: (I) usluge javnog cestovnog i željezničkog prijevoza putnika i druge vrste prijevoza tračnicama (operateri javne usluge) 3. Bankarstvo – kreditne institucije kako su definirane u članku 4. točki 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (Tekst značajan za EGP) Prema članku 4. točki 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012, pojam kreditna institucija znači društvo čija je djelatnost primanje depozita ili ostalih povratnih sredstava od javnosti te odobravanje kredita za vlastiti račun. (I) primanje depozita (kreditne institucije) (II) kreditiranje (kreditne institucije) 4. Infrastrukture financijskog tržišta – operatori mjesta trgovanja Pojam mjesta trgovanja u smislu ovoga Zakona znači uređeno tržište, MTP ili OTP. Pojam multilateralna trgovinska platforma ili MTP u smislu ovoga Zakona znači multilateralni sustav kojim upravlja investicijsko društvo ili tržišni operater, koji u sustavu i prema unaprijed poznatim i nediskrecijskim pravilima spaja ili omogućuje spajanje ponuda za kupnju i ponuda za prodaju financijskih instrumenata trećih tako da nastaje ugovor u skladu s odredbama dijela drugoga glave III. poglavlja VII. Zakona o tržištu kapitala (»Narodne novine«, br. 65/18., 17/20., 83/21., 151/22. i 85/24.). Pojam organizirana trgovinska platforma ili OTP u smislu ovoga Zakona znači multilateralni sustav, koji nije uređeno tržište ili MTP, koji omogućuje da se u tom sustavu susretnu ponude za kupnju i ponude za prodaju obveznica, strukturiranih financijskih proizvoda, emisijskih jedinica ili izvedenica više zainteresiranih trećih strana tako da nastaje ugovor u skladu s odredbama dijela drugoga glave III. poglavlja VII. Zakona o tržištu kapitala (»Narodne novine«, br. 65/18., 17/20., 83/21., 151/22. i 85/24.). (I) poslovanje mjesta trgovanja (operatori mjesta trgovanja) (II) rad klirinških sustava (središnje druge ugovorne strane) Pojmovi mjesta trgovanja, multilateralna trgovinska platforma ili MTP i organizirana trgovinska platforma ili OTP istovjetni su pojmovima iz članka 3. točaka 61., 65. i 77. Zakona o tržištu kapitala (»Narodne novine«, br. 65/18., 17/20., 83/21., 151/22. i 85/24.) kojim je u hrvatsko zakonodavstvo preuzeta Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU (preinačena) (Tekst značajan za EGP) (SL L 173, 12. 6. 2014.). – središnje druge ugovorne strane (CCP-i) kako su definirane u članku 2. točki 1. Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (SL L 201, 27. 7. 2012.) Prema članku 2. točki 1. Uredbe (EU) br. 648/2012, pojam središnja druga ugovorna strana znači pravnu osobu koja posreduje između drugih ugovornih strana u ugovorima kojima se trguje na jednom ili više financijskih tržišta te postaje kupac svakom prodavatelju i prodavatelj svakom kupcu. 5. Zdravstvo – pružatelji zdravstvene zaštite Pojam pružatelj zdravstvene zaštite u smislu ovoga Zakona znači svaka fizička ili pravna osoba ili bilo koji subjekt koji obavlja zdravstvenu djelatnost u Republici Hrvatskoj u skladu sa zakonom kojim se uređuje zdravstvena zaštita. Pojam pružatelj zdravstvene zaštite ne odnosi se na ustrojstvene jedinice Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske i ministarstva nadležnog za pravosuđe koje obavljaju zdravstvenu djelatnost prema posebnim propisima. – referentni laboratoriji Europske unije iz članka 15. Uredbe (EU) 2022/2371 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. studenoga 2022. o ozbiljnim prekograničnim prijetnjama zdravlju i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1082/2013/EU (Tekst značajan za EGP) – subjekti koji obavljaju djelatnosti istraživanja i razvoja lijekova Pojam lijek u smislu ovoga Zakona znači: – svaka tvar ili kombinacija tvari prikazana sa svojstvima liječenja ili sprječavanja bolesti kod ljudi ili – svaka tvar ili kombinacija tvari koja se može upotrijebiti ili primijeniti na ljudima u svrhu obnavljanja, ispravljanja ili prilagodbe fizioloških funkcija farmakološkim, imunološkim ili metaboličkim djelovanjem ili za postavljanje medicinske dijagnoze. Pojam lijek istovjetan je pojmu iz članka 3. stavka 1. točke 1. Zakona o lijekovima (»Narodne novine«, br. 76/13., 90/14. i 100/18.) kojim je u hrvatsko zakonodavstvo preuzeta Direktiva 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001., o Zakoniku Zajednice koji se odnosi na lijekove za primjenu kod ljudi (SL L 311, 28. 11. 2001.). – subjekti koji proizvode osnovne farmaceutske proizvode i farmaceutske pripravke iz područja C odjeljka 21. Nacionalne klasifikacije djelatnosti 2025. – NKD 2025. (»Narodne novine«, br. 47/24.) (I) pružanje zdravstvenih usluga (pružatelji zdravstvene zaštite) (II) analiza koju provodi referentni laboratorij Europske unije (referentni laboratoriji EU-a) (III) istraživanje i razvoj lijekova (subjekti koji obavljaju aktivnosti istraživanja i razvoja lijekova) (IV) proizvodnja osnovnih farmaceutskih proizvoda i osnovnih farmaceutskih pripravaka (subjekti koji proizvode osnovne farmaceutske proizvode i pripravke) (V) proizvodnja medicinskih proizvoda koji se smatraju ključnima tijekom izvanrednog stanja u području javnog zdravlja (subjekti koji proizvode medicinske proizvode) (VI) distribucija lijekova (subjekti koji imaju dozvolu za obavljanje prometa na veliko lijekovima) – subjekti koji proizvode medicinske proizvode koji se smatraju ključnima tijekom izvanrednog stanja u području javnog zdravlja (»popis ključnih medicinskih proizvoda u slučaju izvanrednog stanja u području javnog zdravlja«) u smislu članka 22. Uredbe (EU) 2022/123 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. siječnja 2022. o pojačanoj ulozi Europske agencije za lijekove u pripravnosti za krizne situacije i upravljanju njima u području lijekova i medicinskih proizvoda (Tekst značajan za EGP) – subjekti koji imaju dozvolu za obavljanje prometa na veliko lijekovima Pojam dozvola za obavljanje prometa na veliko lijekovima istovjetan je pojmu iz članka 120. stavka 1. Zakona o lijekovima (»Narodne novine«, br. 76/13., 90/14. i 100/18.) kojim je u hrvatsko zakonodavstvo preuzeta Direktiva 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001., o Zakoniku Zajednice koji se odnosi na lijekove za primjenu kod ljudi (SL L 311, 28. 11. 2001.). 6. Voda namijenjena za ljudsku potrošnju – dobavljači i distributeri vode namijenjene za ljudsku potrošnju, isključujući distributere kojima distribucija vode za ljudsku potrošnju nije ključni dio njihove općenite djelatnosti distribucije druge robe i proizvoda Pojam voda namijenjena za ljudsku potrošnju u smislu ovoga Zakona znači: – sva voda, bilo u njezinu izvornom stanju ili nakon obrade, koja je namijenjena za piće, kuhanje, pripremu hrane ili druge potrebe kućanstva i u javnim i u privatnim prostorima, neovisno o njezinu podrijetlu te o tome isporučuje li se iz vodoopskrbne mreže, isporučuje li se iz cisterne ili se stavlja u boce ili ambalažu, uključujući izvorsku i stolnu vodu – sva voda koja se u poslovanju s hranom upotrebljava za proizvodnju, obradu, očuvanje ili stavljanje na tržište proizvoda ili tvari namijenjenih za ljudsku potrošnju. Pojam voda namijenjena za ljudsku potrošnju istovjetan je pojmu iz članka 3. stavka 1. točke 1. Zakona o vodi za ljudsku potrošnju (»Narodne novine«, br. 30/23.) kojim je u hrvatsko zakonodavstvo preuzeta Direktiva (EU) 2020/2184 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2020. o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju (preinaka) (Tekst značajan za EGP) (SL L 435, 23. 12. 2020.) te sukladno Direktivi Vijeća 2013/51/Euratom od 22. listopada 2013. o utvrđivanju zahtjeva za zaštitu zdravlja stanovništva od radioaktivnih tvari u vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju (SL L 296, 7. 11. 2013.). (I) opskrba vodom za piće i distribucija vode za piće, osim distribucije vode za ljudsku potrošnju ako ta usluga nije glavni dio opće djelatnosti distributera koji distribuiraju drugu robu i proizvode (dobavljači i distributeri vode namijenjene za ljudsku potrošnju) 7. Otpadne vode – poduzeća koja prikupljaju, odlažu ili pročišćavaju komunalne otpadne vode, sanitarne otpadne vode ili industrijske otpadne vode, isključujući poduzeća kojima prikupljanje, odlaganje ili pročišćavanje komunalnih otpadnih voda, otpadnih voda iz kućanstva ili industrijskih otpadnih voda nije ključni dio njihove općenite djelatnosti Pojam komunalne otpadne vode u smislu ovoga Zakona znači otpadne vode sustava javne odvodnje koje čine sanitarne otpadne vode ili otpadne vode koje su mješavina sanitarnih otpadnih voda s industrijskim otpadnim vodama i/ili oborinskim vodama određene aglomeracije. (I) prikupljanje, pročišćavanje i odlaganje otpadnih voda, osim prikupljanja, odlaganja ili pročišćavanja komunalnih otpadnih voda, otpadnih voda iz kućanstava ili industrijskih otpadnih voda ako one nisu glavni dio općih djelatnosti poduzeća (poduzeća koja prikupljaju, odlažu ili pročišćavaju komunalne otpadne vode, otpadne vode iz kućanstava i industrijske otpadne vode) Pojam sanitarne otpadne vode u smislu ovoga Zakona znači otpadne vode koje se nakon korištenja ispuštaju iz stambenih objekata i uslužnih objekata te koje uglavnom potječu iz ljudskog metabolizma i aktivnosti kućanstava. Pojam industrijske otpadne vode u smislu ovoga Zakona znači sve otpadne vode, osim sanitarnih otpadnih voda i oborinskih voda, koje se ispuštaju iz prostora korištenih za obavljanje trgovine ili industrijske djelatnosti. Pojmovi komunalne otpadne vode, sanitarne otpadne vode i industrijske otpadne vode istovjetni su pojmovima iz članka 4. stavka 1. točaka 25., 34. i 81. Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 66/19., 84/21. i 47/23.) kojim je u hrvatsko zakonodavstvo preuzeta Direktiva Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 1991. o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (SL L 135, 30. 5. 1991.), dopunjena Direktivom Komisije 98/15/EZ od 27. veljače 1998. s obzirom na određene zahtjeve utvrđene u Dodatku I. (Tekst značajan za EGP) (SL L 67, 7. 3. 1998.). 8. Regulacijske i zaštitne vodne građevine za obranu od poplava Tijela/institucije koje su po Zakonu o vodama nadležne za upravljanje rizicima od poplava, što uključuje izgradnju, pogon i održavanje građevina/sustava za smanjenje rizika od poplava i građevina za osnovnu meliorizacijsku odvodnju koje izravno štite, smanjuju rizike i umanjuju štetu od poplava na poljoprivrednom zemljištu. Pojam poplava u smislu ovoga Zakona znači privremenu pokrivenost vodom zemljišta, koje obično nije prekriveno vodom, uzrokovana izlijevanjem rijeka, bujica, privremenih vodotoka, jezera i nakupljanja leda, kao i morske vode u priobalnim područjima i suvišnim podzemnim vodama; ovim pojmom nisu obuhvaćene poplave iz sustava javne odvodnje i istovjetan je pojmu određenom u članku 4. stavku 1. točki 64. Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 66/19., 84/21. i 47/23.). Pojam upravljanje rizicima od poplava u smislu ovoga Zakona znači izradu prethodne procjene rizika od poplava, izradu i provedbu planova upravljanja rizicima od poplava i Državnoga plana obrane od poplave, provedbenih i logističkih planova uz taj plan, uređenje voda, provedbu redovite i izvanredne obrane od poplava, provedbu obrane od leda na vodotocima, zaštitu od erozija i bujica, osnovnu melioracijsku odvodnju i provedbu ograničenja prava vlasnika i drugih posjednika zemljišta i istovjetan je pojmu određenom u članku 119. stavku 2. Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 66/19., 84/21. i 47/23.). Izgradnja i održavanje građevina i sustava zaštite od štetnog djelovanja voda radi zaštite (zdravlja i života) ljudi, njihove imovine te zaštite gospodarstva, okoliša i kulturnog nasljeđa od poplava i drugih oblika štetnog djelovanja voda, uključujući i pravodobno upozoravanje na opasnost (sustavi dojavljivanja i prognoziranja) te pravodobno obavještavanje (uzbunjivanje) Pojam uređenje voda u smislu ovoga Zakona podrazumijeva: gradnju regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina, gradnju građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju i usluge održavanja voda, sve u svrhu neškodljivog protoka voda i istovjetan je pojmu određenom u članku 120. stavku 1. Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 66/19., 84/21. i 47/23.). Pojam održavanje voda u smislu ovoga Zakona znači: održavanje prirodnih i umjetnih vodotoka i drugih voda (čišćenje i uklanjanje nanosa, zemljani i slični radovi uređenja i održavanja obala, zemljani radovi u inundacijskom području manjeg opsega, krčenje i košenje raslinja, održavanje propusnosti propusta i prijelaza preko vodotoka), održavanje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina (popravci na kruni i pokosima nasipa, krčenje, košnja i radovi na vegetativnoj zaštiti vodnih građevina, popravci oštećenih dijelova vodnih građevina), održavanje građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju (čišćenje, tehničko i vegetativno održavanje građevina i pojasa uz građevine, zemljani radovi na manjim izmjenama na kanalskoj mreži, održavanje izljeva ispusta drenažnih cijevi), održavanje građevina za sprječavanje i otklanjanje erozija i sprječavanje djelovanja bujica i istovjetan je pojmu određenom u članku 121. stavku 1. Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 66/19., 84/21. i 47/23.). 9. Digitalna infrastruktura – pružatelji središta za razmjenu internetskog prometa kako je definirano u članku 6. točki 18. Direktive (EU) 2022/2555 Prema članku 6. točki 18. Direktive (EU) 2022/2555, pojam središte za razmjenu internetskog prometa znači mrežni instrument koji omogućuje međupovezivanje više od dviju neovisnih mreža (autonomnih sustava), prvenstveno u svrhu olakšavanja razmjene internetskog prometa, koji omogućuje međupovezivanje samo za autonomne sustave i za koji nije potrebno da internetski promet između bilo kojih dvaju autonomnih sustava sudionika prođe kroz bilo koji treći autonomni sustav te koji takav promet ne mijenja i ne utječe na njega ni na koji drugi način. – pružatelji usluge DNS-a kako su definirani u članku 6. točki 20. Direktive (EU) 2022/2555, osim operatora korijenskih poslužitelja naziva Prema članku 6. točki 20. Direktive (EU) 2022/2555, pojam pružatelj usluga DNS-a znači subjekt koji pruža: a) javno dostupne rekurzivne usluge razlučivanja naziva domena krajnjim korisnicima interneta; ili (b) mjerodavne usluge razlučivanja naziva domena za upotrebu trećih strana, uz iznimku korijenskih poslužitelja naziva. – registri naziva vršnih domena kako su definirani u članku 6. točki 21. Direktive (EU) 2022/2555. Prema članku 6. točki 21. Direktive (EU) 2022/2555, pojam registar naziva vršnih domena znači subjekt kojem je delegirana određena vršna domena i koji je odgovoran za upravljanje njome, uključujući registraciju naziva domena u okviru vršne domene i tehničko upravljanje vršnom domenom, uključujući upravljanje njezinim poslužiteljima naziva, održavanje njezinih baza podataka i distribuciju datoteka iz zone vršne domene u poslužitelje naziva, neovisno o tome obavlja li sam subjekt bilo koju od tih operacija ili njihovo obavljanje eksternalizira, ali su isključene situacije u kojima registar koristi nazive vršnih domena samo za vlastitu upotrebu. – pružatelji usluga računalstva u oblaku kako su definirani u članku 6. točki 30. Direktive (EU) 2022/2555 Prema članku 6. točki 30. Direktive (EU) 2022/2555, pojam usluga računalstva u oblaku znači digitalna usluga koja omogućuje administraciju na zahtjev i širok daljinski pristup nadogradivom i elastičnom skupu djeljivih računalnih resursa, među ostalim kad su takvi resursi raspoređeni na nekoliko lokacija. – pružatelji usluga podatkovnog centra kako su definirani u članku 6. točki 31. Direktive (EU) 2022/2555 (I) pružanje i rad središta za razmjenu internetskog prometa (pružatelji središta za razmjenu internetskog prometa) (II) pružanje usluge sustava naziva domena (DNS), osim usluga povezanih s korijenskim poslužiteljima naziva (pružatelji DNS usluga) (III) rad registara naziva vršnih domena i upravljanje njima (registri naziva vršnih domena) (IV) pružanje usluga računalstva u oblaku (pružatelji usluga računalstva u oblaku) (V) pružanje usluga podatkovnog centra (pružatelji usluga podatkovnog centra) (VI) pružanje mreža za isporuku sadržaja (pružatelji mreža za isporuku sadržaja) (VII) pružanje usluga povjerenja (pružatelji usluga povjerenja) (VIII) pružanje javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga (pružatelji elektroničkih komunikacijskih usluga) (IX) pružanje javnih elektroničkih komunikacijskih mreža (pružatelji javnih elektroničkih komunikacijskih mreža) Prema članku 6. točki 31. Direktive (EU) 2022/2555, pojam usluga podatkovnog centra znači usluga koja uključuje strukture ili skupine struktura namijenjenih centraliziranom smještaju, međupovezivanju i radu opreme informacijske tehnologije i mreža za usluge pohrane, obrade i prijenosa podataka, uključujući sve objekte i infrastrukturu za distribuciju električne energije i kontrolu okoliša – pružatelji mreža za isporuku sadržaja kako su definirani u članku 6. točki 32. Direktive (EU) 2022/2555 Prema članku 6. točki 32. Direktive (EU) 2022/2555, pojam mreža za isporuku sadržaja znači mreža zemljopisno raspoređenih poslužitelja u svrhu osiguravanja visoke dostupnosti, pristupačnosti ili brze isporuke digitalnog sadržaja i usluga korisnicima interneta u ime pružatelja sadržaja i usluga. – pružatelji usluga povjerenja kako su definirani u članku 3. točki 19. Uredbe (EU) br. 2024/1183 Europskog parlamenta i Vijeća Prema članku 3. točki 19. Uredbe (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća, pojam pružatelj usluga povjerenja znači fizička ili pravna osoba koja pruža jednu ili više usluga povjerenja bilo kao kvalificirani ili nekvalificirani pružatelj usluga povjerenja. – pružatelji javnih elektroničkih komunikacijskih mreža kako su definirani u članku 2. točki 8. Direktive (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća Prema članku 2. točki 8. Direktive (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća, pojam javna elektronička komunikacijska mreža znači elektronička komunikacijska mreža koja se u cijelosti ili većim dijelom upotrebljava za pružanje javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga, koje podržavaju prijenos informacija među završnim točkama mreže. – pružatelji elektroničkih komunikacijskih usluga kako su definirani u članku 2. točki 4. Direktive (EU) 2018/1972 u mjeri u kojoj su njihove usluge javno dostupne Prema članku 2. točki 4. Direktive (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća, pojam elektronička komunikacijska usluga znači usluga koja se uobičajeno pruža uz naknadu putem elektroničkih komunikacijskih mreža, a obuhvaća, uz izuzetak usluga pružanja sadržaja ili obavljanja uredničkog nadzora nad sadržajem koji se prenosi uporabom elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, sljedeće vrste usluga: (a) »uslugu pristupa internetu« kao javno dostupna elektronička komunikacijska usluga kojom se omogućuje pristup internetu te time povezivanje s gotovo svim krajnjim točkama interneta, bez obzira na mrežnu tehnologiju i terminalnu opremu koja se upotrebljava; (b) »interpersonalnu komunikacijsku uslugu«; i (c) usluge koje se sastoje u cijelosti, ili većim dijelom, od prijenosa signala kao što su usluge prijenosa koje se upotrebljavaju za pružanje usluga komunikacije između strojeva i za radiodifuziju – u mjeri u kojoj su njihove usluge javno dostupne. 10. Javni sektor – tijela državne vlasti – druga državna tijela – tijela državne uprave i pravne osobe s javnim ovlastima 11. Proizvodnja, prerada i distribucija hrane – subjekti u poslovanju s hranom znači »bilo koje poduzeće, bez obzira na to ostvaruje li dobit ili ne i je li javno ili privatno, u sklopu kojeg se izvršavaju poslovi vezani za bilo koju fazu proizvodnje, prerade i distribucije hrane«, sukladno članku 3. točki 2. Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća. Odnosi se na subjekte koji se bave isključivo logistikom i veleprodajnom distribucijom te masovnom industrijskom proizvodnjom i preradom. (I) masovna industrijska proizvodnja i prerada hrane (II) usluge lanca opskrbe hranom, uključujući skladištenje i logistiku (III) masovna distribucija hrane 12. Proizvodnja, skladištenje i prijevoz opasnih tvari a) proizvodnja, skladištenje i distribucija opasnih tvari – kemijskih – kemijski subjekti koji se bave proizvodnjom, korištenjem, distribucijom opasnih tvari – kemikalijama Pojam proizvodnja u smislu ovoga Zakona znači tvorbu putem kemijske reakcije, izradu i doradu, oblikovanje, preradu, punjenje, pretakanje, miješanje kemikalija u međuproizvode i konačne proizvode, uz kemijske, fizikalne ili biološke procese i postupke te prijenos i međuskladištenje unutar proizvodne lokacije. Proizvodnjom u smislu ove točke smatra se proizvodnja tvari i smjesa. a) proizvodnja, korištenje, skladištenje, distribucija kemikalija i kemijskih proizvoda b) proizvodnja, korištenje, skladištenje, distribucija farmaceutskih proizvoda Pojam korištenje u smislu ovoga Zakona znači pretvorbu u drugu kemikaliju kemijskom reakcijom, preradu, potrošnju, obradu, uporabu ili miješanje. Pojam distribucija u smislu ovoga Zakona znači uvoz, unos, kupnju i prodaju kemikalije na malo i na veliko te obavljanje posredovanja. b) proizvodnja, skladištenje i distribucija opasnih tvari – bioloških – biološki subjekti koji se bave proizvodnjom, preradom, korištenjem, distribucijom opasnih tvari – bioloških Pojam proizvodnja i/ili prerada u smislu ovoga Zakona znači tvar koja se proizvodi ili izlučuje iz biološkog izvora (ljudskog, životinjskog, biljnog ili mikrobiološkog) te prijenos i međuskladištenje unutar proizvodne lokacije. Proizvodnjom u smislu ove točke smatra se proizvodnja tvari ili smjesa tvari. Pojam korištenje u smislu ovoga Zakona znači prerada, potrošnja, obrada, uporaba ili miješanje. Pojam distribucija u smislu ovoga Zakona znači uvoz, unos, kupnja i prodaja bioloških tvari na malo i na veliko te obavljanje posredovanja. a) proizvodnja, prerada, korištenje, distribucija opasnih tvari – bioloških 13. Znanost i obrazovanje a) znanstveni instituti b) visoka učilišta 14. Svemir – operatori zemaljske infrastrukture, koji su u vlasništvu, kojima upravljaju i koje vode države članice ili privatne strane te koji podupiru pružanje usluga u svemiru, isključujući pružatelje javnih elektroničkih komunikacijskih mreža (I) rad zemaljske infrastrukture, koja je u vlasništvu, kojom upravljaju i koju vode države članice ili privatne osobe te koja podupire pružanje usluga u svemiru, isključujući pružatelje javnih elektroničkih komunikacijskih mreža (operatori zemaljske infrastrukture) 15. Kultura i mediji a) središnje nacionalne ustanove u kulturi – središnje ustanove za čuvanje i upravljanje arhivskom i knjižnom građom – prikupljanje, trajno čuvanje i pružanje usluge korištenja građe b) nacionalne medijske ustanove – središnja novinska agencija i Hrvatska radiotelevizija – pružanje usluge informiranja i trajno čuvanje informacija

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu