Zakon o logopedskoj djelatnosti · V. ORGANIZACIJSKI OBLICI LOGOPEDSKE DJELATNOSTI

Članak 9.

(1) Privatna logopedska praksa jest organizacijski oblik obavljanja logopedske djelatnosti magistra logopedije u privatnoj praksi na primarnoj razini zdravstvene djelatnosti pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.

(2) Privatnu logopedsku praksu može obavljati magistar logopedije ako:

– ima završen sveučilišni integrirani prijediplomski i diplomski studij logopedije u Republici Hrvatskoj ili završen sveučilišni prijediplomski i diplomski studij logopedije u Republici Hrvatskoj ili priznatu inozemnu stručnu kvalifikaciju

– ima odobrenje za samostalan rad

– je radno sposoban za obavljanje privatne prakse

– je potpuno poslovno sposoban

– nije pravomoćno osuđen za neko od kaznenih djela protiv spolne slobode odnosno za neko od kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta sukladno Kaznenom zakonu, ako će obavljati privatnu logopedsku praksu koja uključuje rad s djecom

– mu nije izrečena sigurnosna mjera zabrane obavljanja logopedske djelatnosti, dok ta mjera traje

– nije u radnom odnosu odnosno ne obavlja drugu samostalnu djelatnost

– raspolaže odgovarajućim prostorom sukladno normativima i standardima iz članka 10. stavka 7. ovoga Zakona

– raspolaže odgovarajućom dijagnostičkom i terapijskom opremom sukladno normativima i standardima iz članka 10. stavka 7. ovoga Zakona

– pribavi mišljenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod) i Komore o opravdanosti osnivanja privatne logopedske prakse u mreži javne zdravstvene službe odnosno mišljenje Komore o opravdanosti osnivanja privatne logopedske prakse izvan mreže javne zdravstvene službe.

(3) Uvjet iz stavka 2. podstavka 7. ovoga članka magistar logopedije mora ispuniti danom početka obavljanja privatne logopedske prakse.

(4) Državljani drugih država članica Europske unije te državljani država članica Europskog gospodarskog prostora i državljani Švicarske Konfederacije mogu obavljati privatnu logopedsku praksu pod uvjetima iz stavka 2. ovoga članka te ako ispunjavaju uvjet znanja hrvatskog jezika na razini C2.

(5) Državljani trećih zemalja mogu obavljati privatnu logopedsku praksu sukladno ovom Zakonu te propisima kojima se uređuje boravak i rad državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj, pod uvjetima iz stavka 2. ovoga članka te ako ispunjavaju uvjet znanja hrvatskog jezika na razini C2.

Objave koje su oblikovale ovaj članak

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu