Članak 36.

(1) Koeficijent namjene (Kn) ovisi o vrsti nekretnine iz članka 2. stavka 1. točke 13. ovoga Zakona i iznosi za:

1. stambeni prostor koji služi za trajno stanovanje i prostor koji koriste neprofitne organizacije koeficijent 1

2. garažni prostor i druge pomoćne prostorije koeficijent 1

3. neizgrađeno građevinsko zemljište koeficijent 0,5.

(2) Koeficijent namjene (Kn) za ostale prostore bez namjene iz članka 2. stavka 1. točke 13. ovoga Zakona određuje predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave pod uvjetom da koeficijent ne bude manji od 1 niti veći od 5.

(3) Za stambeni prostor koji ne služi za trajno stanovanje te za stambeni prostor koji služi građanima za iznajmljivanje stanova, soba i postelja putnicima i turistima na temelju odobrenja nadležnog tijela koeficijent namjene iz stavka 1. točke 1. ovoga članka uvećava se za korektivni koeficijent namjene koji predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave utvrđuje svojom odlukom, pod uvjetom da ne bude manji od 1 niti veći od 6.

(4) Koeficijent namjene (Kn) za poslovni prostor i za zemljište koje služi u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti određuje predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave svojom odlukom pod uvjetom da:

1. za poslovni prostor koji služi za proizvodne djelatnosti, kao i za hotele, apartmanska naselja i kampove koeficijent ne može biti manji od 1 niti veći od 5

2. za poslovni prostor koji služi za ostale djelatnosti koeficijent ne može biti manji od 1 niti veći od 10

3. za zemljište koje služi za obavljanje poslovne djelatnosti koeficijent može biti najviše 10% koeficijenta namjene koji je određen za poslovni prostor.

(5) Koeficijent namjene (Kn) iz stavka 4. ovoga članka uvećava se ako se djelatnost obavlja u nepokretnom kulturnom dobru ili na području kulturnopovijesne cjeline, za korektivni koeficijent namjene koji predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave određuje svojom odlukom pod uvjetom da ne bude manji od 1 niti veći od 12.

(6) Ako se nekretnina ili njezin dio koristi za jednu ili više namjena, primjenjuje se koeficijent namjene razmjerno površini koja se koristi za tu namjenu.

(7) Radi utvrđivanja ispravnog koeficijenta namjene nadležno tijelo je dužno utvrđivati činjenicu trajnog stanovanja, pri čemu je ovlašteno osim podataka o poreznom obvezniku, prikupljati i podatke o drugim osobama koje su na bilo koji način povezane s nekretninom, a osobito utvrđivati potrošnju troškova stanovanja, mjesto gdje je zasnovan radni odnos, činjenice iz putne isprave, izjavu o izabranom liječniku, izjavu svjedoka, mjesto podnošenja porezne prijave, očevid te ostale raspoložive podatke.

(8) Ministar financija će pravilnikom propisati način utvrđivanja korektivnih koeficijenata iz stavaka 3. i 5. ovoga članka.