Članak 13.
Prevoditelji
(1) Ministarstvo će sklopiti ugovor s prevoditeljem:
– koji dobro poznaje hrvatski jezik u govoru i pismu te koji je upoznat s ključnim konceptima i terminologijom vezanom uz međunarodnu zaštitu
– koji dobro poznaje jezik i/ili pismo s kojeg i na koji se prevodi
– za kojeg je utvrđeno da ne postoji sigurnosna zapreka.
(2) Prevoditelj iz stavka 1. ovoga članka tijekom postupka mora biti pouzdan, nepristran te prevoditi istinito i točno.
(3) Prevoditelj iz stavka 1. ovoga članka dužan je postupati sukladno propisima kojima se uređuje područje zaštite osobnih podataka, osobito ne smije otkrivati podatke iz članka 19. stavka 5. ovoga Zakona.
(4) Ako iz objektivnih razloga nije moguće osigurati prevoditelja za određeni jezik, Ministarstvo će zatražiti pomoć druge države članice Europskoga gospodarskog prostora.
(5) Visina plaćanja usluge prevođenja iz stavka 4. ovoga članka odredit će se izravnom pogodbom sukladno propisu kojim se uređuje javna nabava.
(6) Usluge prevođenja moguće je pružati putem telekomunikacijskih ili audiovizualnih elektroničkih uređaja.
Objave koje su oblikovale ovaj članak
- NN 70/2015 (2. srpnja 2015.)
- NN 59/2026 (12. lipnja 2026.)
- NN 59/2026 (12. lipnja 2026.)
- NN 59/2026 (12. lipnja 2026.)
- NN 59/2026 (12. lipnja 2026.)