Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti · Prvi dio OPĆE ODREDBE / Glava IV. PRAVA I OBVEZE TRAŽITELJA

Članak 54.a.

Zadržavanje

(1) Tražitelja i stranca u transferu može se zadržati u specijaliziranom objektu za zadržavanje ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno:

1. zbog sprječavanja bijega i utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelje zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez zadržavanja ako postoji opasnost od bijega

2. zbog utvrđivanja i provjere identiteta ili državljanstva

3. zbog zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka

4. zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite žele odgoditi ili otežati izvršenje rješenja o protjerivanju i/ili vraćanju donesenog sukladno odredbama zakona kojim se propisuju uvjeti ulaska, kretanja i boravka stranaca

5. zbog nepoštivanja rješenja o ograničenju slobode kretanja iz članka 54. ovoga Zakona, a i dalje postoji opasnost od bijega

6. zbog utvrđivanja prava tražitelja na ulazak na državno područje tijekom postupka na granici sukladno članku 42. ovoga Zakona

7. zbog osiguranja transfera ako postoji opasnost od bijega, sukladno članku 44. Uredbe (EU) 2024/1351.

(2) Opasnost od bijega utvrđuje se individualnom procjenom činjenica i okolnosti svakog konkretnog slučaja.

(3) Zadržavanje u specijaliziranom objektu za zadržavanje može se odrediti ako se utvrdi da se ne mogu djelotvorno primijeniti druge manje prisilne mjere.

(4) Mjera iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se ako na temelju okolnosti svakog pojedinog slučaja nazočnost tražitelja nije moguće postići mjerama propisanim člankom 54. stavkom 2. ovoga Zakona.

(5) Mjera zadržavanja iz stavka 1. ovoga članka izriče se dok za to postoje razlozi, a u slučaju iz stavka 1. točke 3. ovoga članka do okončanja postupka.

(6) Zadržani tražitelji i stranci u transferu, koliko je to moguće, smještaju se odvojeno od drugih državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva koji nisu podnijeli zahtjev za međunarodnu zaštitu.

(7) Tražitelja s posebnim potrebama u vezi s prihvatom iznimno se može zadržati smještajem u specijaliziranom objektu za zadržavanje ako se individualnom procjenom utvrdi da takav smještaj neće naškoditi njegovu fizičkom i mentalnom zdravlju te se osigurava redovito praćenje i pružanje odgovarajuće potpore tim tražiteljima.

(8) Maloljetniku se ne smije odrediti zadržavanje osim u cilju očuvanja jedinstva obitelji ako je prethodno utvrđeno da je to u njegovu najboljem interesu.

(9) Maloljetnika bez pratnje može se iznimno zadržati u specijaliziranim objektima za zadržavanje u odvojenom smještaju od odraslih osoba u što kraćem trajanju ako se procjenom skrbnika utvrdi da je takav smještaj nužan i da se zadržavanjem štiti maloljetnik.

(10) Tražitelju i strancu u transferu koji boluju od ozbiljnih zaraznih ili mentalnih bolesti neće se odrediti zadržavanje i smještaj u prostorima Ministarstva namijenjenim za kolektivni smještaj, već u za to nadležnim zdravstvenim ustanovama.

(11) Ministarstvo, policijska uprava odnosno policijska postaja donosi rješenje o zadržavanju u kojem navodi razloge zadržavanja i činjenice zašto se ne mogu primijeniti druge manje prisilne mjere iz članka 54. stavka 2. ovoga Zakona.

(12) Tražitelja i stranca u transferu se o zadržavanju, mogućnosti traženja besplatne pravne pomoći i zastupanja obavještava na jeziku koji tražitelj razumije ili za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije.

(13) Protiv rješenja iz stavka 11. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor u roku od osam dana od dana dostave rješenja.

(14) Odluku o tužbi upravni sud donosi u roku od 15 dana od dana podnošenja tužbe, a u iznimnim situacijama najkasnije 21 dan od podnošenja tužbe.

(15) Ako sud ne donese odluku iz stavka 14. ovoga članka u roku od 21 dan od podnošenja tužbe, zadržani tražitelj se odmah oslobađa.

(16) Odmah po donošenju rješenja iz stavka 11. ovoga članka Ministarstvo, policijska uprava odnosno policijska postaja dostavlja spis predmeta upravnom sudu.

(17) U slučaju zadržavanja maloljetnika bez pratnje upravni sud razmatra zakonitost zadržavanja po službenoj dužnosti.

(18) Ako nadležni upravni sud utvrdi da rješenje o zadržavanju nije zakonito, Ministarstvo je dužno postupiti po izrečenoj presudi i tražitelja i stranca u transferu odmah pustiti na slobodu.

(19) Organizacijama koje se bave zaštitom prava izbjeglica te koje na temelju ugovora s Ministarstvom pružaju pravno savjetovanje iz članka 59. stavka 5. ovoga Zakona osigurat će se učinkovit pristup tražiteljima koji se nalaze u specijaliziranim objektima za zadržavanje.

Objave koje su oblikovale ovaj članak

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu