Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima · Glava III. IZRUČENJE Prvi dio: PRETPOSTAVKE

Članak 35.

Odbijanje izručenja

(1) Izručenje se neće dopustiti:

1. ako je osoba čije se izručenje traži državljanin Republike Hrvatske,

2. ako je djelo zbog kojeg se traži izručenje počinjeno na području Republike Hrvatske, protiv nje ili njezina državljanina,

3. ako djelo zbog kojeg se traži izručenje nije kazneno djelo i po domaćem zakonu i po zakonu države u kojoj je počinjeno,

4. ako je po domaćem zakonu nastupila zastara kaznenog gonjenja ili zastara izvršenja kazne prije nego što je strani državljanin pritvoren ili kao okrivljenik ispitan,

5. ako je stranac čije se izručenje traži zbog istog djela od domaćeg suda već osuđen, ili ako je za isto djelo od domaćeg suda pravomoćno oslobođen, osim ako se stječu uvjeti za ponavljanje kaznenog postupka predviđeni Zakonom o kaznenom postupku, ili ako je protiv stranca u Republici Hrvatskoj zbog istog djela počinjenog prema Republici Hrvatskoj pokrenut kazneni postupak, a ako je pokrenut postupak zbog djela počinjenog prema državljaninu Republike Hrvatske – ako nije položeno osiguranje za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva oštećenika,

6. ako nije utvrđena istovjetnost osobe čije se izručenje traži,

7. ako nema dovoljno dokaza za osnovanu sumnju da je stranac čije se izručenje traži počinio određeno kazneno djelo ili da postoji pravomoćna presuda.

(2) Izručenje se može odbiti ako Republika Hrvatska može preuzeti progon kaznenog djela ili izvršenje strane kaznene presude, a to se čini prikladnim s obzirom na socijalnu rehabilitaciju okrivljenika.

Objave koje su oblikovale ovaj članak

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu