Članak 86.
(1) Kada radi osiguranja mjenične tražbine imatelj mjenice, na temelju pismene izjave primi u zalog kakvu pokretnu stvar ili tražbinu, a dužnik ne ispuni na vrijeme svoju mjeničnu obvezu, onda imatelj mjenice ima pravo namiriti se iz zaloga, ne podižući tužbu protiv zalagatelja.
(2) U tu svrhu imatelj mjenice može:
1) na temelju mjenice i isprave o zalaganju zahtijevati od suda, nadležnog bilo za njega bilo za zalagatelja, prodaju zaloga; sud određuje javnu prodaju ne saslušavši zalagatelja; time se ne otklanja odgovornost imatelja mjenice za zloupotrebu založnog prava,
2) založene mjenice ili druge tražbine naplatiti i od dobivenog novca namiriti se; ili založene tražbine zadržati za sebe do iznosa svoje tražbine.
(3) Sva ova prava pripadaju imatelju mjenice i u slučaju kad zalagatelj padne pod stečaj odnosno kad se otvori pustupak likvidacije.
(4) Kako o namjeravanoj tako i o izvršenoj prodaji ili zadržavanju zaloga imatelj mjenice mora, po mogućnosti bez odlaganja, obavijestiti dužnika kao i zalagatelja, ako je taj treća osoba.
(5) lmatelj mjenice je dužan, ako se potpuno namirio za svoju tražbinu, predati zalagatelju, odnosno u njegovu stečajnu masu izvornu mjenicu kao i dobiveni višak. Djelomično namirenje mora se zabilježiti na mjenici.
Objave koje su oblikovale ovaj članak
- NN 74/1994 (26. listopada 1994.)