Članak 32.
Primanje i držanje sredstava dužnika
(1) Pružatelju usluge servisiranja kredita dopušteno je pri obavljanju aktivnosti servisiranja kredita primanje i držanje sredstava dužnika radi prijenosa tih sredstava na kupca kredita.
(2) Pružatelj usluge servisiranja kredita dužan je otvoriti zaseban račun u kreditnoj instituciji koji će služiti isključivo za uplatu koju izvršava dužnik radi namirenja duga iz ugovora o neprihodonosnom kreditu, a isplata s tog računa može se izvršiti samo na račun kupca kredita pod uvjetima koji su ugovoreni između pružatelja usluge servisiranja kredita i kupca kredita.
(3) Novčana sredstva iz stavka 2. ovoga članka ne predstavljaju imovinu pružatelja usluge servisiranja kredita i ne ulaze u njezinu likvidacijsku ili stečajnu masu niti mogu biti predmetom ovrhe radi namirenja tražbine prema pružatelju usluge servisiranja kredita.
(4) Uplata u cijelosti ili djelomično prema pružatelju usluge servisiranja kredita, a koju je dužnik izvršio radi namirenja duga iz ugovora o kreditu, smatra se namirenjem duga dužnika prema kupcu kredita.
(5) Pružatelj usluge servisiranja kredita dužan je u papirnatom obliku ili putem drugog sredstva komunikacije koje omogućuje pohranu zapisa o vremenu i sadržaju komunikacije na trajnom mediju dužniku poslati potvrdu o primljenom iznosu kad god pružatelj usluge servisiranja kredita primi sredstva od dužnika ili na svaki pojedinačni pisani zahtjev dužnika poslati popis njegovih uplata po pojedinoj partiji dugovanja, a koji popis mora uključivati datum i iznos uplate.
(6) Ako pružatelj usluge servisiranja kredita prilikom pružanja usluga servisiranja kredita ne namjerava primati i držati sredstva dužnika, obvezan je tu informaciju navesti u svom zahtjevu za izdavanje odobrenja za rad te se u tom slučaju na njega ne primjenje odredba iz članka 27. stavka 1. točke l) ovoga Zakona.
Objave koje su oblikovale ovaj članak
- NN 155/2023 (30. prosinca 2023.)