Zakon o načinu, uvjetima i postupku servisiranja i kupoprodaje potraživanja · DIO PRVI OPĆE ODREDBE

Članak 6.

Načelo zabrane nepoštene poslovne prakse i neprimjerene komunikacije s dužnikom i drugima

(1) Nepoštena poslovna praksa je zabranjena, a kupcu kredita, pružatelju usluge servisiranja kredita odnosno kupcu drugog potraživanja i pružatelju usluge servisiranja drugog potraživanja je osobito zabranjeno kontaktirati dužnika na neprimjeren način, uznemiravati dužnika, vršiti prisilu prema dužniku ili nedopušteno utjecati na dužnika te im je zabranjeno kontaktirati, uznemiravati, vršiti prisilu ili nedopušteno utjecati na članove kućanstva dužnika, susjede, rodbinu i s njim povezane osobe.

(2) Poslovna praksa je nepoštena:

– ako je suprotna zahtjevima profesionalne pažnje i

– ako je zavaravajuća i/ili agresivna.

(3) Poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati dužnika, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku koju inače ne bi donio, a posebno ako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja, kao i ograničenja konkretnog sredstva komunikacije, ne sadrži važne obavijesti koje su, ovisno o kontekstu, potrebne dužniku.

(4) Poslovna praksa smatra se agresivnom ako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja korištenjem uznemiravanja, prisile, uključujući fizičku silu ili prijetnju te nedopušten utjecaj, u bitnoj mjeri umanjuje ili je vjerojatno da će umanjiti slobodu izbora ili postupanja potrošača te ga time navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o postupanju koju inače ne bi donio.

(5) Prilikom odlučivanja o tome je li u poslovnoj praksi korišteno uznemiravanje, prisila, uključujući fizičku silu ili prijetnju ili nedopušten utjecaj iz stavka 4. ovoga članka vodit će se računa:

– o tome jesu li se kupac kredita, pružatelj usluge servisiranja kredita odnosno kupac drugog potraživanja i pružatelj usluge servisiranja drugog potraživanja koristili prijetećim ili uvredljivim rječnikom ili ponašanjem

– o tome jesu li kupac kredita, pružatelj usluge servisiranja kredita odnosno kupac drugog potraživanja i pružatelj usluge servisiranja drugog potraživanja iskorištavali nesretne ili druge okolnosti u kojima se dužnik nalazio, a koje su bile tolikog značenja da su umanjile sposobnost dužnika da razumno rasuđuje, a kupac kredita, pružatelj usluge servisiranja kredita odnosno kupac drugog potraživanja i pružatelj usluge servisiranja drugog potraživanja su bili svjesni da će te okolnosti utjecati na odluku dužnika

– o postojanju bilo kojeg otežavajućeg ili nerazmjernog ograničenja izvanugovorne prirode koje su kupac kredita, pružatelj usluge servisiranja kredita odnosno kupac drugog potraživanja i pružatelj usluge servisiranja drugog potraživanja nametnuli dužniku u slučaju da dužnik želi ostvariti neko svoje pravo i

– o korištenju bilo kakve prijetnje o poduzimanju radnji koje se po zakonu ne mogu poduzeti.

(6) Agresivnom poslovnom praksom smatraju se sljedeći postupci:

– kontaktiranje dužnika na neprimjeren način, a osobito uznemiravanje dužnika, vršenje prisile prema dužniku ili nedopušteno utjecanje na dužnika

– stvaranje dojma da dužnik ne može napustiti poslovne prostorije sve dok ne sklopi ugovor ili potpiše bilo kakav drugi akt

– posjećivanje dužnika u njegovu domu, ignorirajući pritom zahtjev dužnika da se napusti njegov dom ili da ga se više ne posjećuje

– ustrajno i neželjeno komuniciranje s dužnikom putem telefona, pošte, elektroničke pošte, telefaksa, kratkih tekstnih poruka (SMS) ili drugog sredstva daljinske komunikacije i

– izravno obavještavanje dužnika da će posao ili opstanak kupca kredita, pružatelja usluge servisiranja kredita odnosno kupca drugog potraživanja i pružatelja usluge servisiranja drugog potraživanja biti ugrožen ako dužnik ne poduzme određene radnje.

(7) Teret dokaza o istinitosti činjeničnih tvrdnji u vezi s poslovnom praksom je na kupcu kredita, pružatelju usluge servisiranja kredita odnosno kupcu drugog potraživanja i pružatelju usluge servisiranja drugog potraživanja.

Objave koje su oblikovale ovaj članak

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu