Članak 17.a.

(1) Prijevoznik mora bez odgađanja, a u svakom slučaju najkasnije petnaest dana od dana utvrđivanja identiteta fizičke osobe s pravom na naknadu štete, isplatiti predujam razmjeran materijalnoj šteti koju je ta osoba pretrpjela i koji joj omogućuje da zadovolji neposredne materijalne potrebe.

(2) Ne dovodeći u pitanje stavak 1. ovoga članka, predujam u slučaju smrti ne smije biti manji od 16 000 posebnih prava vučenja po putniku.

(3) Predujam ne predstavlja priznanje odgovornosti te se može uračunati u kasnije iznose isplaćene na temelju odgovornosti prijevoznika iz stavka 1. ovoga članka, no on je nepovratan osim u slučajevima propisanima u članku 19. ovoga Zakona ili u slučaju kada je predujam bio isplaćen osobi koja nije imala pravo na naknadu štete.