Članak 31.a.

(1) Prijevoznik mora prilikom prodaje usluga zračnog prijevoza osigurati da su sažeci glavnih odredaba koje uređuju odgovornost prema putnicima i njihovoj prtljazi, uključujući rokove za podnošenje tužbe za naknadu štete i mogućnost davanja posebne izjave o prtljazi, dostupni putnicima na svim prodajnim mjestima, uključujući telefonsku prodaju ili internetsku prodaju.

(2) Kako bi udovoljio zahtjevu za pružanje informacija iz stavka 1. ovoga članka, prijevoznik će koristiti obavijest iz članka 31. b ovoga Zakona.

(3) Takav sažetak ili obavijest ne može poslužiti kao osnova za zahtjev za naknadu štete niti se može koristiti za tumačenje odredaba ovoga Zakona ili Montrealske konvencije.

(4) Pored zahtjeva za pružanje informacija iz stavka 1. ovoga članka, prijevoznik će u pogledu usluge prijevoza koja se obavlja ili prodaje svakom putniku izdati pisanu obavijest o: − granici odgovornosti prijevoznika koja vrijedi za dotični let, u slučaju smrti ili tjelesne ozljede, ukoliko takva granica postoji, − granici odgovornosti prijevoznika koja vrijedi za dotični let, u slučaju uništenja, gubitka ili oštećenja prtljage kao i upozorenje na to da putnik mora prilikom registracije prtljage upozoriti prijevoznika na svu prtljagu čija vrijednost premašuje taj iznos, ili mora prtljagu u cijelosti osigurati, − granici odgovornosti prijevoznika koja vrijedi za dotični let u slučaju štete uslijed kašnjenja.

(5) Kada prijevoz u cijelosti obavlja prijevoznik neke od država iz članka 6. stavka 2. točke a) ovoga Zakona, granice koje su navedene u skladu sa zahtjevima za pružanje informacija iz stavka 1. i 2. ovoga članka su granice utvrđene ovim Zakonom, osim u slučaju kada prijevoznik dobrovoljno odredi više granice.

(6) Na sav prijevoz koji obavljaju prijevoznici koji nisu prijevoznici neke od država iz članka 6. stavka 2. točke a) ovoga Zakona, primjenjuju se stavci 1. i 2. ovoga članka samo u pogledu prijevoza u, iz ili unutar tih država.