Članak 39.

(1) Odredbe ovoga Zakona o obvezi sklapanja ugovora o osiguranju zračnog prijevoznika, odnosno operatora zrakoplova od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama i putnicima primjenjuju se na sve zračne prijevoznike, odnosno operatore zrakoplova koji lete unutar, u, iz ili preko teritorija Republike Hrvatske, ako posebnim propisom ili međunarodnim sporazumom koji obvezuje Republiku Hrvatsku nije drugačije određeno.

(2) Ugovorom o osiguranju iz stavka 1. ovoga članka pokrivene su:

1. štete trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari za vrijeme leta zrakoplova,

2. štete zbog smrti, tjelesne ozljede ili narušavanja zdravlja putnika za vrijeme leta zrakoplova,

3. štete zbog gubitka, odnosno oštećenja osobnih stvari putnika koje se nalaze u kabini zrakoplova,

4. štete zbog gubitka, odnosno oštećenja tereta i predane prtljage.

(3) Treća osoba je svaka pravna ili fizička osoba osim putnika i članova letačke i kabinske posade zrakoplova za vrijeme leta zrakoplova.

(4) Putnik iz stavka 2. točke 2. i 3. ovoga članka je svaka osoba koja se prevozi zrakoplovom uz pristanak zračnog prijevoznika, odnosno operatora zrakoplova, osim članova letačke i kabinske posade zrakoplova koji su u službi za vrijeme leta zrakoplova.

(5) Ugovor o osiguranju iz stavka 1. ovoga članka ne mora pokrivati štete iz stavka 2. točke 3. i 4. ovoga članka ako se zrakoplov ne koristi u komercijalne svrhe.

(6) Ugovorom o osiguranju iz stavka 1. ovoga članka pokrivene su i štete zbog rizika rata, terorizma, otmice, sabotaže, nezakonitog prisvajanja zrakoplova i građanske pobune.

(7) Iznimno od odredbe stavka 6. ovoga članka, ugovor o osiguranju iz stavka 1. ovoga članka ne mora pokrivati štete zbog rizika rata i terorizma za:

a) državne zrakoplove kako su definirani u članku 3(b) Konvencije o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu, potpisane u Chicagu 7. prosinca 1944.,

b) zrakoplovne modele kojima MTOM iznosi do 20 kg,

c) letjelice koje polijeću s nogu pilota (uključujući motorne parajedrilice i ovjesne jedrilice),

d) vezane balone,

e) zmajeve,

f) padobrane (uključujući vučene padobrane),

g) zrakoplove (uključujući jedrilice) kojima MTOM iznosi do 500 kg, i mikrolake zrakoplove, koji:

– se koriste u nekomercijalne svrhe, ili

– se koriste za obuku pilota, lokalno, koji ne uključuju prelazak državne granice.

(8) Zračni prijevoznik, odnosno operator zrakoplova koji leti unutar, u, iz ili preko teritorija Republike Hrvatske mora imati važeći ugovor o osiguranju od odgovornosti za štete iz stavka 2. ovoga članka, ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno.

(9) Iznimno od odredbe stavka 8. ovoga članka, zračni prijevoznik koji nije iz Republike Hrvatske, odnosno države stranke ECAA Sporazuma, odnosno čiji zrakoplov je registriran izvan teritorija neke od država stranaka ECAA Sporazuma i čiji letovi ne uključuju slijetanje na teritorij ili uzlijetanje s teritorija Republike Hrvatske nego samo vrše prelet preko teritorija Republike Hrvatske ne mora ugovorom o osiguranju imati pokrivene štete iz stavka 2. točke 2., 3. i 4. ovoga članka.

(10) Odredbe članka 29., 30., 31., 32., 33. i 34. ovoga Zakona kojima se uređuje osiguranje vlasnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama, odgovarajuće se primjenjuju na osiguranje zrakoplova od odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama i putnicima.