Članak 4.
Područje primjene
(1) Ovaj Zakon primjenjuje se na pravne osobe koje u skladu s ovim Zakonom na području Republike Hrvatske obavljaju poslove osiguranja i reosiguranja i druge osobe u skladu s odredbama ovoga Zakona.
(2) Ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, na obvezna osiguranja u prometu primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuju obvezna osiguranja u prometu, a na ostala obvezna osiguranja propisi kojima se uređuju ta osiguranja u Republici Hrvatskoj.
(3) Ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, na dopunska, dodatna i privatna zdravstvena osiguranja primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje dobrovoljno zdravstveno osiguranje.
(4) Što se tiče neživotnih osiguranja, ovaj Zakon ne primjenjuje se na:
1. poslove osiguranja s kapitalizacijom isplate
2. poslove štednih institucija i institucija za pružanje uzajamne pomoći kod kojih isplaćene naknade variraju ovisno o raspoloživim sredstvima i kod kojih su doprinosi članova određeni na paušalnoj osnovi
3. poslove koje obavljaju organizacije koje nisu pravne osobe, a kojima je cilj pružanje uzajamnog pokrića za svoje članove bez plaćanja premija ili stvaranja tehničkih pričuva
4. poslove osiguranja izvoznih kredita za račun ili uz jamstvo Republike Hrvatske ili druge države članice ili kod kojih su isti društvo za osiguranje
5. poslove pružanja pomoći kada su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
– pomoć se pruža u slučaju nezgode ili kvara koji uključuje cestovno vozilo kad se nezgoda ili kvar dogodi na području Republike Hrvatske ili druge države članice društva koje osigurava pokriće
– odgovornosti za pomoć ograničena je na sljedeće poslove:
a) pomoć na mjestu kvara za koju društvo koje osigurava pokriće u većini slučajeva upotrebljava svoje vlastito osoblje i opremu
b) prijevoz vozila do najbližeg ili najprimjerenijeg mjesta na kojem se može napraviti popravak te, po mogućnosti, prijevoz vozača i putnika istim sredstvom do najbližeg mjesta s kojeg mogu nastaviti svoje putovanje drugim sredstvima i
c) prijevoz vozila, po mogućnosti i vozača i putnika do njihova doma, polazne točke ili izvornog odredišta u istoj državi
– pomoć ne pruža društvo koje podliježe odredbama ovoga Zakona
6. društva za uzajamno osiguranje koja obavljaju djelatnosti neživotnog osiguranja i koja su s drugim društvima za uzajamno osiguranje sklopila sporazum koji predviđa potpuno reosiguranje polica osiguranja koje su ta društva izdala ili na temelju kojih društvo preuzimatelj treba ispuniti obveze koje proizlaze iz tih polica umjesto cedenta. U tom slučaju društvo preuzimatelj podliježe pravilima ovoga Zakona.
(5) Što se tiče životnog osiguranja, ovaj Zakon ne primjenjuje se na:
1. poslove štednih institucija i institucija za pružanje uzajamne pomoći kod kojih isplaćene naknade variraju ovisno o raspoloživim sredstvima i koje zahtijevaju da svaki njihov član plaća doprinose po odgovarajućoj paušalnoj stopi
2. poslove koje obavljaju organizacije koje nisu društva za osiguranje u smislu ovoga Zakona, kojima je cilj osigurati naknade zaposlenim i samozaposlenim osobama koje pripadaju društvu, odnosno grupi društava, ili djelatnosti, odnosno grupi djelatnosti, u slučaju smrti ili doživljenja ili u slučaju prestanka ili smanjenja obujma djelatnosti, bez obzira na to jesu li obveze koje proizlaze iz tih poslova u svakom trenutku pokrivene statutarnim tehničkim pričuvama životnih osiguranja
3. poslove koje obavljaju organizacije, društva i institucije koje se obvezuju da će osigurati naknade samo u slučaju smrti, ako iznos tih naknada ne premašuje prosječne pogrebne troškove za jednu smrt ili ako se naknade pružaju u naravi.
(6) Što se tiče reosiguranja, ovaj Zakon ne primjenjuje se na poslove reosiguranja za koje jamči ili djeluje kao reosiguratelj Vlada Republike Hrvatske.
Objave koje su oblikovale ovaj članak
- NN 30/2015 (1. siječnja 2016.)
- NN 30/2015 (1. siječnja 2016.)
- NN 151/2022 (1. siječnja 2023.)