Članak 68.
Obvezno osiguranje vlasnika, odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama
(1) Kad društvo za osiguranje, preko poslovnog nastana koji se nalazi u jednoj državi članici, pokriva rizik, osim odgovornosti prijevoznika, razvrstan u vrstu osiguranja iz članka 7. stavka 2. točke 10. ovoga Zakona koje se nalazi u drugoj državi članici, država članica domaćin zahtijeva od tog društva da postane član i da sudjeluje u financiranju njezina nacionalnog ureda za osiguranje, odnosno nacionalnog garancijskog fonda.
(2) Financijski doprinos iz stavka 1. ovoga članka izdvaja se samo za rizike, osim odgovornosti prijevoznika, razvrstane u vrstu osiguranja iz članka 7. stavka 2. točke 10. ovoga Zakona koje se pokriva u sklopu pružanja usluga. Taj se doprinos izračunava na istoj osnovi kao za društva za neživotno osiguranje koja pokrivaju te rizike preko poslovnog nastana koji se nalazi u toj državi članici. Pri izračunu se u obzir uzimaju premijski prihodi društva za osiguranje iz te vrste osiguranja u državi članici domaćinu ili broj rizika u toj vrsti osiguranja koje se pokriva u toj državi članici.
(3) Država članica domaćin može zahtijevati od društva za osiguranje koje pruža usluge da poštuje pravila u toj državi članici o pokriću povećanih rizika u mjeri u kojoj se ona primjenjuju na društva za neživotno osiguranje osnovana u toj državi.
Objave koje su oblikovale ovaj članak
- NN 30/2015 (1. siječnja 2016.)
- NN 30/2015 (1. siječnja 2016.)