Članak 21.

(1) Vjerovnik, odnosno kreditni posrednik, ne može pružati, odnosno posredovati pri potrošačkom kreditiranju bez odobrenja (u nastavku teksta: odobrenje).

(2) Odobrenje nije potrebno kreditnim institucijama i kreditnim unijama kojima odobrenje za odobravanje kredita izdaje Hrvatska narodna banka na temelju zakona kojima se uređuje poslovanje tih institucija, kao ni institucijama za platni promet i institucijama za elektronički novac za odobravanje kredita koji su sastavni dio platnih usluga koje te institucije pružaju na temelju odobrenja Hrvatske narodne banke. Odobrenje nije potrebno leasing društvima kojima odobrenje za obavljanje financijskog leasinga izdaje Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga na temelju posebnih zakona kojima se uređuje poslovanje leasing društava. Odobrenje nije potrebno ni Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, kao ni vjerovnicima koji odobravaju kredite isključivo svojim zaposlenicima. Odobrenje također nije potrebno vjerovnicima trgovcima prodavateljima koji omogućavaju potrošačima plaćanje robe ili usluga u četiri ili manje obroka u razdoblju od godine dana od dana kupnje.

(3) Odobrenje iz stavka 1. ovoga članka izdaje Ministarstvo financija na rok od tri godine.

(4) Protiv rješenja u upravnom postupku povodom zahtjeva za izdavanje odobrenja žalba nije dopuštena i protiv njih se može pokrenuti upravni spor.

(5) Ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, na postupak odlučivanja Ministarstva financija primjenjuju se odredbe Zakona o općem upravnom postupku.

(6) Ministar financija pravilnikom propisuje obvezu izvješćivanja Ministarstva financija, kadrovske, tehničke i organizacijske uvjete koje mora ispuniti vjerovnik, odnosno kreditni posrednik, u cilju dobivanja odobrenja, razloge za odbijanje zahtjeva za izdavanje odobrenja, dokumentaciju koju je potrebno priložiti zahtjevu, naknadu za izdavanje odobrenja, rok za podnošenje zahtjeva za dobivanje odobrenja te ostale uvjete izdavanja odobrenja za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja.