Članak 96.
Obavljanje agencijske djelatnosti u cestovnom prijevozu
(1) Agencijska djelatnost u cestovnom prijevozu, u smislu ovoga Zakona, su poslovi posredovanja prilikom zapošljavanja prijevoznih kapaciteta prijevoznika u prijevozu putnika i tereta u ime i za račun prijevoznika te poslovi prodaje karata u ime i za račun prijevoznika u javnom linijskom autobusnom prijevozu putnika na organiziranim prodajnim mjestima, ako ih ne obavlja autobusni kolodvor, kao i poslovi ishođenja dozvola za obavljanje izvanrednih prijevoza te organizacije pratnji izvanrednih prijevoza na području Republike Hrvatske.
(2) Agencijsku djelatnost u cestovnom prijevozu može obavljati pravna ili fizička osoba – obrtnik koja ima licenciju za tu djelatnost, o čemu se donosi rješenje (u daljnjem tekstu: agent u cestovnom prijevozu).
(3) Nadležno upravno tijelo izdat će licenciju za početak obavljanja agencijske djelatnosti u cestovnom prijevozu pravnoj ili fizičkoj osobi – obrtniku koja ima dobar ugled, u smislu odredbi članka 16. ovoga Zakona, te koja ima:
– poslovni prostor s istaknutom tvrtkom na ulazu, koji je primjeren za poslovanje, potpuno odvojen od stambenog prostora i koji omogućava nesmetano obavljanje djelatnosti agenta u cestovnom prijevozu i
– sklopljen ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu iz stavka 4. ovoga članka.
(4) Agent u cestovnom prijevozu dužan je kod osiguravatelja u Republici Hrvatskoj ili kod osiguravatelja u državi članici Europske unije sklopiti i obnavljati osiguranje od odgovornosti za štetu koju bi obavljanjem agencijske djelatnosti mogao prouzročiti prijevozniku, naručitelju prijevoza ili trećoj osobi.
(5) Najniža osigurana svota za štetu iz stavka 4. ovoga članka ne može biti manja od 19.900,00 eura po jednom štetnom događaju, odnosno 99.530,00 eura za sve odštetne zahtjeve u jednoj osiguravateljskoj godini.
(6) Agent u cestovnom prijevozu u obavljanju agencijske djelatnosti mora postupati s povećanom pažnjom, sukladno pravilima struke i dobrim poslovnim običajima.
(7) Izdavatelj licencije rješenjem će ukinuti licenciju agentu u cestovnom prijevozu ako agencijsku djelatnost obavlja suprotno propisima i pravilima struke ili dobrim poslovnim običajima ili ako prestane ispunjavati neki od uvjeta propisanih za izdavanje licencije.
(8) Izdavatelj licencije vodi evidenciju o izdanim licencijama za obavljanje agencijske djelatnosti u cestovnom prijevozu.
(9) Izdavatelj licencije će podatke o izdanim licencijama za obavljanje agencijske djelatnosti u cestovnom prijevozu upisati u Nacionalni registar cestovnih prijevoznika.
(10) Protiv rješenja iz stavaka 2. i 7. ovoga članka dopuštena je žalba Ministarstvu.
(11) Odredbe ovoga Zakona o postupku i načinu izdavanja i ukidanja licencije za obavljanje djelatnosti javnog cestovnog prijevoza na odgovarajući način primjenjuju se i na izdavanje i ukidanje licencije za obavljanje agencijske djelatnosti.
(12) Na prava i obveze agenata u cestovnom prijevozu koje nastanu u obavljanju agencijske djelatnosti na odgovarajući način primjenjuju se odredbe zakona kojim se reguliraju obvezni odnosi.
Objave koje su oblikovale ovaj članak
- NN 41/2018 (12. svibnja 2018.)
- NN 98/2019 (1. siječnja 2020.)
- NN 114/2022 (1. siječnja 2023.)
- NN 77/2026 (23. srpnja 2026.)
- NN 77/2026 (23. srpnja 2026.)