Članak 32.
(1) Sveučilišni studijski program farmacije iz članka 31. ovoga Zakona sadržava najmanje sljedeće predmete: biologiju biljaka i životinja, fiziku, opću i anorgansku kemiju, organsku kemiju, analitičku kemiju, farmaceutsku kemiju uključujući analizu medicinskih proizvoda, opću i primijenjenu biokemiju (medicinska), anatomiju i fiziologiju, medicinsku terminologiju, mikrobiologiju, farmakologiju i farmakoterapiju, farmaceutsku tehnologiju, toksikologiju, farmakognoziju, zakonodavstvo i, gdje je primjereno, profesionalnu etiku.
(2) Uravnoteženost između teorijske i praktične nastave daje svakom predmetu iz stavka 1. ovoga članka dovoljan teorijski značaj da bi se održala sveučilišna razina obrazovanja.
(3) Osposobljavanjem za magistra farmacije stječu se sljedeće kompetencije:
a) odgovarajuće poznavanje lijekova i tvari koje se koriste u proizvodnji lijekova
b) odgovarajuće poznavanje farmaceutske tehnologije i fizikalne, kemijske, biološke i mikrobiološke kontrole lijekova
c) dovoljno poznavanje metabolizma i učinaka lijekova i djelovanja toksičnih tvari te upotreba lijekova
d) odgovarajuće znanje za procjenu znanstvenih podataka u vezi s lijekovima, kako bi se na temelju ovoga znanja mogli dostaviti odgovarajući podaci i
e) poznavanje propisa kojima se regulira ljekarnička djelatnost.
(4) Magistar farmacije koji ima završeno osposobljavanje iz članka 31. ovoga Zakona obavlja sljedeće poslove, za koje se mogu propisati i dodatni zahtjevi, odnosno stručno iskustvo:
a) priprema farmaceutskog oblika lijeka
b) izrada i kontrola lijeka
c) kontrola lijekova u laboratorijima za kontrolu lijekova
d) skladištenje, čuvanje i distribucija lijekova na veliko
e) nabava, priprema, kontrola, skladištenje, distribucija i izdavanje djelotvornih, kvalitetnih i sigurnih lijekova u javnim ljekarnama, odnosno ljekarničkim ustanovama
f) priprema, kontrola, skladištenje i izdavanje djelotvornih, kvalitetnih i sigurnih lijekova u bolničkoj ljekarni
g) pružanje informacija i savjeta o lijekovima i o njihovoj primjerenoj uporabi
h) izvještavanje nadležnih tijela o neželjenim učincima lijekova i farmaceutskih proizvoda
i) individualna podrška pacijentu prilikom samoliječenja i
j) doprinos lokalnim i nacionalnim promocijama javnog zdravlja.
Objave koje su oblikovale ovaj članak
- NN 82/2015 (1. kolovoza 2015.)