Članak 42.
Način izračuna najvećega raspodjeljivog iznosa u odnosu na minimalni zahtjev
(1) Institucija ili subjekt iz članka 3. točke 2., 3. ili 4. ovoga Zakona dužan je izračunati najveći raspodjeljivi iznos u odnosu na minimalni zahtjev na način da pomnoži zbroj dobiti iz stavka 3. ovoga članka i faktor određen u skladu sa stavkom 4. ovoga članka te o tome izvijestiti Hrvatsku narodnu banku odnosno Hrvatsku agenciju za nadzor financijskih usluga.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je institucija ili subjekt iz članka 3. točke 2., 3. ili 4. ovoga Zakona poduzimao radnje iz članka 41. stavka 2. točke 1., 2. ili 3. ovoga Zakona, najvećim raspodjeljivim iznosom u odnosu na minimalni zahtjev smatra se najveći raspodjeljivi iznos u odnosu na minimalni zahtjev izračunan u skladu sa stavkom 1. ovoga članka umanjen za iznos koji proizlazi iz poduzimanja radnji iz članka 41. stavka 2. točke 1., 2. ili 3. ovoga Zakona.
(3) Zbroj dobiti izračunava se kao zbroj iznosa iz točaka 1. i 2. ovoga stavka umanjen za iznos iz točke 3. ovoga stavka:
1. dobit tekuće godine ostvarena tijekom poslovne godine koja nije uključena u redovni osnovni kapital u skladu s člankom 26. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 575/2013, umanjena za iznos raspodijeljene dobiti i za iznos koji proizlazi iz poduzimanja radnji iz članka 41. stavka 2. točke 1., 2. ili 3. ovoga Zakona
2. dobit tekuće godine ostvarena na kraju poslovne godine koja nije uključena u redovni osnovni kapital u skladu s člankom 26. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 575/2013, umanjena za iznos raspodijeljene dobiti i iznos koji proizlazi iz poduzimanja radnji iz članka 41. stavka 2. točke 1., 2. ili 3. ovoga Zakona
3. iznos koji bi institucija ili subjekt iz članka 3. točke 2., 3. ili 4. ovoga Zakona bio dužan platiti na osnovi poreza za stavke iz točaka 1. i 2. ovoga stavka.
(4) Faktor se u skladu sa stavkom 5. ovoga članka određuje ovisno o kvartilu distribucije kojem pripada redovni osnovni kapital kojim se institucija ili subjekt iz članka 3. točke 2., 3. ili 4. ovoga Zakona ne koristi za ispunjavanje kapitalnih zahtjeva iz članka 92.a Uredbe (EU) br. 575/2013 i, ovisno što je primjenjivo, zahtjeva iz članaka 34. do 37. ovoga Zakona, pri čemu je taj redovni osnovni kapital iskazan kao postotni udio ukupnog iznosa izloženosti riziku u skladu s člankom 92. Uredbe (EU) br. 575/2013.
(5) Smatra se da redovni osnovni kapital kojim se institucija ili subjekt iz članka 3. točke 2., 3. ili 4. ovoga Zakona ne koristi za ispunjavanje kapitalnih zahtjeva iz članka 92.a Uredbe (EU) br. 575/2013 i, ovisno što je primjenjivo, zahtjeva iz članaka 34. do 37. ovoga Zakona, a iskazan je kao postotni udio ukupnog iznosa izloženosti riziku pripada:
1. prvom kvartilu distribucije ako je veći ili jednak 0,00, a manji ili jednak 1/4 iznosa zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj, u kojem slučaju faktor iznosi 0,0
2. drugom kvartilu distribucije ako je veći od 1/4 iznosa zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj, a manji ili jednak 1/2 iznosa zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj, u kojem slučaju faktor iznosi 0,2
3. trećem kvartilu distribucije ako je veći od 1/2 iznosa zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj, a manji ili jednak 3/4 iznosa zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj, u kojem slučaju faktor iznosi 0,4 ili
4. četvrtom kvartilu distribucije ako je veći od 3/4 iznosa zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj, a manji od iznosa zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj, u kojem slučaju faktor iznosi 0,6.
(6) Iznos zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj iz stavka 5. ovoga članka iskazan je kao postotni udio ukupnog iznosa izloženosti riziku.
Objave koje su oblikovale ovaj članak
- NN 146/2020 (1. siječnja 2021.)