Članak 20.
Neovisna verifikacija
(1) Operatori ili vlasnici dužni su uspostaviti sustave za neovisnu verifikaciju i izraditi i dostaviti Koordinaciji opise takvih sustava.
(2) Sustav za neovisnu verifikaciju mora biti uključen u sustav pravila za upravljanje sigurnošću i zaštitu okoliša i prirode koji se odnose na odobalne objekte.
(3) Opis sustava za neovisnu verifikaciju obvezno sadržava:
a) izjavu operatora ili vlasnika, nakon razmatranja izvješća neovisnog verifikatora, da je popis elemenata kritičnih za sigurnost te zaštitu okoliša i prirode, kao i sustav njihova održavanja, kako je navedeno u izvješću o velikim opasnostima, prikladan i dovoljan
b) opis sustava neovisne verifikacije koji uključuje odabir neovisnih verifikatora, način verifikacije te dokaznice da su elementi kritični za sigurnost te zaštitu okoliša i prirode, kao i svi navedeni pogoni u sustavu u dobrom stanju i održavani u skladu s važećim zakonima i propisima
c) opis načina verifikacije iz točke b) ovoga stavka koji uključuje pojedinosti o načelima koja će se primjenjivati za izvršavanje funkcija u okviru sustava i za redovito preispitivanje tijekom rada odobalnog objekta, što uključuje:
1. ispitivanje i testiranje elemenata kritičnih za sigurnost te zaštitu okoliša i prirode od strane neovisnih verifikatora
2. provjeru projektnih rješenja, normi, certifikata ili drugih sustava sukladnosti elemenata koji su kritični za sigurnost te zaštitu okoliša i prirode
3. pregled radova u tijeku
4. izvješćivanje o slučajevima nesukladnosti
5. korektivne radnje koje poduzima operator ili vlasnik.
(4) Rezultati neovisne verifikacije ne dovode u pitanje odgovornost operatora ili vlasnika za pravilno i sigurno funkcioniranje opreme i sustava koji se provjeravaju.
(5) Odabir neovisnog verifikatora i oblikovanje sustava za neovisnu verifikaciju mora zadovoljavati sljedeće uvjete:
a) neovisni verifikator nije u obvezi razmatrati elemente koji su kritični za sigurnost te zaštitu okoliša i prirode, niti dijelove odobalnih objekata koje je razmatrao prije verifikacije ili u slučaju kada bi objektivnost verifikatora mogla biti dovedena u pitanje
b) neovisni verifikator mora biti neovisan o svim dijelovima sustava upravljanja koji su obuhvaćeni sustavom neovisne verifikacije, kako bi se osigurala objektivnost u izvršavanju dužnosti verifikatora u okviru sustava
c) subjekti koji obavljaju neovisnu verifikaciju moraju ispunjavati kriterije koji se nalaze u smjernicama Koordinacije iz članka 12. stavka 2. točke d) ovoga Zakona.
(6) Operator ili vlasnik dužni su osigurati da su glede sustava neovisne verifikacije ispunjeni sljedeći uvjeti:
a) neovisni verifikator mora imati odgovarajuću tehničku sposobnost i dovoljan broj odgovarajuće stručno kvalificiranih zaposlenika te unutarnju organizaciju i sustav upravljanja kako bi osigurao ispunjavanje obveza iz ovoga Zakona
b) neovisni verifikator mora raspodijeliti zadaće u okviru sustava neovisne verifikacije zaposlenicima koji su stručno kvalificirani za njihovo izvršavanje
c) da je uspostavljena komunikacija između operatora ili vlasnika i neovisnog verifikatora
d) da je neovisni verifikator dobio ovlaštenja od strane operatora ili vlasnika za učinkovito izvršavanje svojih funkcija tijekom procesa verifikacije kako bi se omogućio cjelovit pristup.
(7) Neovisni verifikator mora biti u potpunosti neovisan o Koordinaciji, operatoru ili vlasniku, kao i investitoru.
(8) Operator ili vlasnik dužni su obavijestiti neovisnog verifikatora o bitnim promjenama radi daljnje verifikacije u skladu sa sustavom neovisne verifikacije, a rezultati takve daljnje verifikacije dostavljaju se Koordinaciji.
(9) Ako je za neovisnu verifikaciju potrebno dostaviti dodatne informacije, operator ili vlasnik dužni su na zahtjev Koordinacije, u roku od 15 dana, dostaviti sve tražene informacije i izvršiti sve tražene radnje, uključujući promjenu neovisnog verifikatora i/ili sustava neovisne verifikacije.
(10) Sustavi neovisne verifikacije uspostavljaju se:
a) glede odobalnih objekata, kako bi se dobila neovisna potvrda da su elementi kritični za sigurnost te zaštitu okoliša i prirode, koji su utvrđeni tijekom procjene rizika za odobalni objekt kako je opisano u izvješću o velikim opasnostima, prikladni i da je raspored pregledavanja i ispitivanja elemenata kritičnih za sigurnost te zaštitu okoliša i prirode prikladan, ažuriran te da se primjenjuje kako je planirano
b) glede obavijesti o radovima u bušotini, kako bi se dobila neovisna potvrda da su projekt bušotine, stanje postojeće bušotine i mjere nadzora bušotine prikladni u svakom trenutku za predviđene uvjete u bušotini.
(11) Operatori i vlasnici obvezni su odgovoriti na preporuke neovisnog verifikatora i u skladu s njima poduzeti odgovarajuće mjere.
(12) Operator ili vlasnik dužni su dostaviti Koordinaciji preporuke neovisnog verifikatora, u skladu s odredbama ovoga članka, kao i zapisnik o izvršenim radnjama koje su poduzeli na temelju takvih preporuka, te su ih obvezni čuvati cijelo vrijeme rada odobalnog objekta, uključujući i sanaciju, kao i najmanje 180 dana nakon izvođenja odobalnih radova na koje se odnose.
(13) Operator ili vlasnik dužni su osigurati da se zaključci i primjedbe neovisnog verifikatora, u skladu s odredbama ovoga članka, te njihove radnje poduzete kao odgovor na te zaključke i primjedbe navedu u obavijesti o radovima u bušotini koja se izrađuje u skladu s odredbom članka 18. ovoga Zakona.
(14) Sustav verifikacije za eksploatacijski objekt uspostavlja se prije završetka izrade projekta iz članka 14. ovoga Zakona.
(15) Sustav verifikacije za neeksploatacijski objekt mora biti uspostavljen prije početka rada.
Objave koje su oblikovale ovaj članak
- NN 78/2015 (25. srpnja 2015.)
- NN 50/2020 (2. svibnja 2020.)