Zakon o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima koje se provode sukladno propisima o hrani, hrani za životinje, o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i sredstvima za zaštitu bilja · III. SLUŽBENE KONTROLE

Članak 20.

Postupanje i obveze u slučaju trovanja hranom i/ili bolesti koje se prenose hranom

(1) Državni inspektorat istražuje trovanja hranom i epidemije bolesti koje se prenose hranom u suradnji s nadležnim epidemiološkim službama.

(2) Sanitarna i veterinarska inspekcija i nadležne epidemiološke službe osiguravaju stalnu dežurnu pripravnost svojeg osoblja za slučaj pojave bolesti koje se prenose hranom.

(3) Nadležna epidemiološka služba dužna je odmah po saznanju telefonskim i elektroničkim putem obavijestiti nadležnog inspektora Državnog inspektorata u slučaju zaprimljenih prijava bolesti koje se prenose hranom i/ili trovanja hranom, a koje prema procjeni zahtijevaju epidemiološki izvid.

(4) Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, u slučaju istraživanja pojave bolesti koje se prenose hranom, a koje se dogodilo u privatnim objektima, nadležni epidemiolog dostavom obavijesti o incidentu ili potencijalnom incidentu šalje obavijest Državnom inspektoratu samo ako postoji sumnja da je trovanje povezano s nekom hranom koja se nalazi na tržištu.

(5) U slučaju trovanja ili prijave bolesti koja se prenosi hranom iz stavka 3. ovoga članka, bez odgode, inspekcijski nadzor kod subjekta u poslovanju s hranom kod kojeg postoji sumnja da je hrana konzumirana i/ili u objektu iz kojeg hrana potječe, obavljaju nadležni inspektori u skladu s podjelom nadležnosti iz članka 14. ovoga Zakona, uz obveznu prisutnost nadležnog epidemiologa.

(6) Inspekcijski nadzor iz stavka 5. ovoga članka obuhvaća i istraživanje o epidemiološkom profilu i hrani za koju se pretpostavlja da je bila povezana s epidemijom bolesti i mogućim uzrocima izbijanja bolesti.

(7) Nadležni epidemiolog tijekom nadzora daje mišljenje, koje je sastavni dio zapisnika, a koje obvezno uključuje moguće uzroke trovanja i/ili pojave bolesti koje se prenose hranom i preporučene mjere u svrhu suzbijanja bolesti koje se prenose hranom.

(8) Ako se tijekom nadzora u skladu sa stavkom 5. ovoga članka i na temelju mišljenja nadležnog epidemiologa iz stavka 7. ovoga članka utvrdi opravdana sumnja u trovanje hranom i/ili bolest koja se prenosi hranom, moraju se uzeti uzorci suspektne hrane za provedbu mikrobioloških i/ili kemijskih ispitivanja, ako je moguće, kao i uzorci briseva površina, opreme, zaposlenika i, po potrebi, vode za ljudsku potrošnju koja se u objektu koristi.

(9) Uzorci uzeti u skladu sa stavkom 5. ovoga članka uzimaju se kao pojedinačni uzorci u količini koja je dostupna i minimalno dovoljna za provedbu analize kao službeni uzorci i smatraju se mjerodavnim za daljnje vođenje postupaka.

(10) Uzorci se trebaju ispitati u službenim laboratorijima za hranu, osim u slučaju vode za ljudsku potrošnju, kada se uzimaju u skladu s posebnim propisom o vodi za ljudsku potrošnju.

(11) Izolati, dobiveni na temelju rezultata službenih uzoraka, dostavljaju se na tipizaciju i ispitivanje antimikrobne rezistencije u nacionalne referentne laboratorije, za što troškove snosi Državni inspektorat.

(12) Nadležni inspektor dužan je rješenjem narediti mjere od javnozdravstvenog interesa.

(13) Prilikom donošenja mjera iz stavka 12. ovoga članka uzima se u obzir pisano mišljenje epidemiologa, uvažavajući težinu epidemiološke slike, stanje objekta, rasprostranjenosti hrane i moguće utjecaje na ljudsko zdravlje.

Objave koje su oblikovale ovaj članak

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu