Zakon o strancima · VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA

Članak 103.f.

Primjeren smještaj za državljanina treće zemlje za izdavanje dozvole za boravak i rad na temelju mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje

(1) Kada poslodavac osigurava smještaj ili je on posrednik u osiguravanju smještaja državljaninu treće zemlje za kojeg podnosi zahtjev za dozvolu za boravak i rad na temelju članka 97. ovoga Zakona ili se produljuje ili na temelju dozvole za boravak i rad izdane sukladno članku 110. točke 32. ovoga Zakona, takav osigurani smještaj mora biti primjeren.

(2) Pod osiguranim primjerenim smještajem smatra se smještaj koji državljaninu treće zemlje osigurava primjeren životni standard tijekom cjelokupnog boravka, a o svakoj promjeni primjerenosti smještaja poslodavac iz stavka 1. ovoga članka obavještava policijsku upravu odnosno policijsku postaju u roku od 15 dana od dana promjene.

(3) Kada je poslodavac osigurao smještaj ili je on posrednik u osiguravanju smještaja:

1. od državljanina treće zemlje može se zahtijevati plaćanje najamnine čiji iznos nije previsok u usporedbi s njegovim netoprimicima od rada i u usporedbi s kvalitetom smještaja, a takva se najamnina ne smije automatski odbijati od plaće državljanina treće zemlje

2. poslodavac državljaninu treće zemlje dostavlja ugovor o najmu ili istovrijedan dokument u kojem su jasno navedeni uvjeti najma za smještaj

3. poslodavac osigurava da smještaj zadovoljava opće zdravstvene i sigurnosne norme koje su na snazi u Republici Hrvatskoj.

(4) Ministar unutarnjih poslova, uz prethodnu suglasnost ministara nadležnih za prostorno uređenje i graditeljstvo, rad i zdravstvo, pravilnikom iz članka 6. stavka 6. ovoga Zakona propisuje tehničke uvjete primjerenog smještaja, način plaćanja najamnine i dokumentaciju kojom se dokazuje primjeren smještaj iz stavka 2. ovoga članka.

Objave koje su oblikovale ovaj članak

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu