Članak 203.
Prisilno udaljenje
(1) Prisilno udaljenje je odlazak državljanina treće zemlje iz Republike Hrvatske pod pratnjom policije, bez obzira na privolu državljanina treće zemlje.
(2) Državljanina treće zemlje prisilno će se udaljiti iz EGP-a ako:
1. nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji mu je određen rješenjem
2. se ne donosi rješenje o povratku sukladno članku 185. stavku 1. Zakona.
(3) Na temelju stavka 2. ovoga članka državljanina treće zemlje može se prisilno udaljiti u sljedeću treću zemlju:
– državu njegova podrijetla
– državu iz koje je došao u Republiku Hrvatsku ili
– uz njegov pristanak, u drugu treću zemlju.
(4) Državljanina treće zemlje prisilno će se udaljiti u državu članicu EGP-a ako su ispunjeni uvjeti za vraćanje na temelju readmisijskog ugovora koji je bio na snazi 13. 1. 2009. ili ako su ispunjeni uvjeti za transfer u dublinskom postupku.
(5) Državljanina treće zemlje iz članka 199. ovoga Zakona koji nije napustio Republiku Hrvatsku može se prisilno udaljiti u državu članicu EGP-a u skladu sa stavkom 4. ovoga članka ako je to za njega povoljnije od prisilnog udaljenja u treću zemlju.
(6) Ako je određen rok za dragovoljni odlazak, državljanina treće zemlje ne može se prisilno udaljiti prije isteka roka za dragovoljni odlazak, osim ako se utvrdi da je u vrijeme izvršnosti rješenja o povratku postojao rizik od izbjegavanja iz članka 214. ovoga Zakona ili se rizik od izbjegavanja pojavio nakon donošenja rješenja o povratku.
(7) Državljanina treće zemlje iz članka 200. ovoga Zakona koji nije napustio Republiku Hrvatsku prisilno će se udaljiti u državu članicu EGP-a u kojoj mu je odobrena međunarodna zaštita, a državljanina treće zemlje kojem je prestao stalni boravak ili dugotrajni boravak u Republici Hrvatskoj jer predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili je pravomoćno osuđen za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora od najmanje pet godina te predstavlja opasnost za javni poredak, a odobrena mu je međunarodna zaštita u državi članici EGP-a, može se prisilno udaljiti i u drugu državu ako se time ne krši načelo iz članka 207. ovoga Zakona.
(8) O prisilnom udaljenju iz stavaka 4., 5. i 7. ovoga članka Ministarstvo donosi rješenje protiv kojeg nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(9) U vezi s prisilnim udaljenjima Ministarstvo može pribavljati putne isprave i putne karte, obavljati financijske isplate i druga materijalna davanja, sklapati sporazume s drugim državnim tijelima, međunarodnim organizacijama i organizacijama civilnog društva.
(10) Državljanina treće zemlje koji je zatečen na vanjskoj granici prilikom ili neposredno nakon nezakonitog ulaska iz članka 181. stavka 3. ovoga Zakona vraća se u zemlju iz koje je došao u Republiku Hrvatsku.
(11) Državljanin treće zemlje ne smije silom ili prijevarom onemogućiti prepratu u državu u koju ga se prisilno udaljava.
(12) Pravilnikom iz članka 50. stavka 5. ovoga Zakona ministar propisuje način postupanja u slučaju transfera u drugu državu članicu osoba uhićenih u pograničnim područjima unutarnjih granica te izgled i sadržaj obrasca za transfer osoba uhićenih u pograničnim područjima unutarnjih granica sukladno Uredbi (EU) 2016/399.
Objave koje su oblikovale ovaj članak
- NN 133/2020 (1. siječnja 2021.)
- NN 151/2022 (1. siječnja 2023.)
- NN 151/2022 (1. siječnja 2023.)
- NN 40/2025 (15. ožujka 2025.)
- NN 40/2025 (15. ožujka 2025.)
- NN 40/2025 (15. ožujka 2025.)
- NN 55/2026 (4. lipnja 2026.)
- NN 55/2026 (4. lipnja 2026.)