Članak 209.
Pružanje pomoći državi članici EGP-a prilikom prisilnog udaljenja
(1) Pomoć prilikom prisilnog udaljenja podrazumijeva pomoć državi članici EGP-a prilikom prisilnog udaljenja zračnim putem, u pratnji i bez pratnje, prilikom tranzita u zračnoj luci.
(2) Osobe u pratnji su sve osobe koje prate državljanina treće zemlje kojeg se prisilno udaljava, uključujući osobe zadužene za liječničku njegu i prevoditelja za strani jezik.
(3) Za odlučivanje o pomoći prilikom prisilnog udaljenja nadležno je Ministarstvo.
(4) Pomoć prilikom prisilnog udaljenja pružit će se na zahtjev države članice EGP-a (u daljnjem tekstu: tražitelj pomoći).
(5) Zahtjev za pomoć će se odbiti:
1. ako je državljanin treće zemlje kojeg se prisilno udaljava u Republici Hrvatskoj optužen da je počinio kazneno djelo ili je izdan nalog za njegovo uhićenje radi izdržavanja kazne zatvora
2. ako tranzit preko drugih država ili prihvat u državi odredišta nije moguć
3. ako je u Republici Hrvatskoj potrebno promijeniti zračnu luku
4. ako prisilno udaljenje nije moguće zbog praktičnih razloga
5. ako državljanin treće zemlje kojeg se prisilno udaljava predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnosti, javno zdravlje ili bi to štetilo međunarodnim interesima Republike Hrvatske
6. u slučaju iz članka 207. ovoga Zakona.
(6) U posebno žurnim i opravdanim slučajevima iz stavka 5. točaka 1. i 2. ovoga članka zahtjev će se odobriti.
(7) Pružanje pomoći prilikom prisilnog udaljenja može se obustaviti ako se naknadno utvrde razlozi iz stavka 5. ovoga članka.
(8) Zahtjev za pomoć ne mora se odobriti ako:
1. se državljanina treće zemlje može prisilno udaljiti izravnim letom do države odredišta
2. zahtjev nije podnesen najkasnije dva dana prije tranzita
3. zahtjev nije podnesen na propisanom obrascu
4. je zahtjev nepotpun
5. će tranzit trajati dulje od 24 sata.
(9) O odbijanju zahtjeva za pomoć i o obustavi pružanja pomoći prilikom prisilnog udaljenja, tražitelju pomoći će se bez odgode dostaviti pisana obrazložena obavijest.
(10) Obavijest o odluci o zahtjevu za pomoć dostavit će se u roku od dva dana, a u opravdanim slučajevima rok se može produljiti za još dva dana.
(11) Ako tražitelju pomoći nije dostavljen odgovor u rokovima iz stavka 10. ovoga članka i tražitelj pomoći započne s prisilnim udaljenjem, pružit će se pomoć prilikom prisilnog udaljenja.
(12) Osobe u pratnji dužne su na zahtjev policijskog službenika predočiti identifikacijsku ispravu i odobrenje za pomoć prilikom prisilnog udaljenja.
(13) Osobe u pratnji nose građansku odjeću i ne smiju imati oružje.
(14) Osobe u pratnji mogu uporabiti sredstva prisile:
– u samoobrani
– u slučaju odsutnosti policijskog službenika ili kao pomoć policijskom službeniku ako se na drugi način ne može spriječiti bijeg, ozljeđivanje ili nastanak imovinske štete.
(15) Pomoć prilikom prisilnog udaljenja pružit će se ako tražitelj pomoći treba ponovno prihvatiti državljanina treće zemlje kojeg se prisilno udaljava jer je opozvano odobrenje za pomoć prilikom prisilnog udaljenja ili tranzit ili prisilno udaljenje nije uspjelo.
(16) Ako se zbog opravdanih praktičnih razloga prisilno udaljenje ne može izvršiti izravnim letom prema državi odredišta, može se podnijeti zahtjev za pomoć drugoj državi članici EGP-a (u daljnjem tekstu: pružatelj pomoći).
(17) Troškovi pružanja pomoći prilikom prisilnog udaljenja naplaćuju se od tražitelja pomoći.
(18) Tražitelju pomoći pružit će se informacije o troškovima.
Objave koje su oblikovale ovaj članak
- NN 133/2020 (1. siječnja 2021.)