Članak 240.
Mjere nadležnih tijela nadzora
(1) U provedbi inspekcijskog nadzora nadležni inspektor tijela iz članka 239. stavka 1. ovoga Zakona usmenim će rješenjem u zapisniku, u trajanju od 30 dana, zabraniti poslodavcu – pravnoj osobi ili poslodavcu – fizičkoj osobi obavljanje djelatnosti odnosno državljaninu treće zemlje pružanje usluga za inozemnog poslodavca u nadziranom poslovnom objektu odnosno prostoru, a poslodavcu – pravnoj osobi ili poslodavcu – fizičkoj osobi koja obavlja djelatnost zastupanja ili posredovanja za digitalnu radnu platformu obavljanje te djelatnosti, putem svih takvih platformi ako utvrdi da je tijekom nadzora za poslodavca ili korisnika, kada je poslodavac agencija za privremeno zapošljavanje, radio državljanin treće zemlje protivno odredbama ovoga Zakona kojima je utvrđena obveza ishođenja dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada.
(2) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka izvršava se pečaćenjem poslovnih prostorija, postrojenja, uređaja i druge opreme za rad ili na drugi pogodan način bez donošenja posebnog akta o dozvoli izvršenja rješenja, u roku od tri dana od dana izricanja usmenog rješenja na zapisnik.
(3) Mjera zabrane obavljanja djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka neće se izvršiti, a usmeno izrečeno rješenje će se ukinuti ako poslodavac odnosno državljanin treće zemlje pružatelj usluga za inozemnog poslodavca kojem je mjera izrečena u roku od tri dana od dana izricanja mjere nadležnom inspektoru iz stavka 1. ovoga članka dostavi dokaz da je izvršio uplatu novčanog iznosa u iznosu od 3981,68 eura, za svakog državljanina treće zemlje, u korist državnog proračuna.
(4) Kada policijski službenik Ministarstva, postupajući u okviru svog djelokruga, utvrdi da je za poslodavca radio državljanin treće zemlje protivno odredbama ovoga Zakona kojim je propisana obveza ishođenja dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada, podnijet će optužni prijedlog ili izdati prekršajni nalog protiv radnika – državljanina treće zemlje i o tome bez odgode obavijestiti nadležno tijelo iz članka 239. stavka 1. ovoga Zakona.
(5) Mjera zabrane obavljanja djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka neće se izreći protiv državljanina treće zemlje odnosno poslodavca ako policijska uprava odnosno policijska postaja u propisanom roku ne odluči o zahtjevu iz članka 62. stavka 3., članka 92. stavka 2., članka 106. stavka 6., članka 115. stavka 2. ovoga Zakona.
(6) Žalba protiv rješenja iz stavaka 1. i 3. ovoga članka nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.
(7) Pravna ili fizička osoba na koju se odnosi usmeno rješenje iz stavka 1. ovoga članka može pisanim putem za vrijeme trajanja mjere pečaćenja poslovnih prostorija zatražiti da se zapečaćene prostorije privremeno otpečate i u nazočnosti inspektora odmah izuzeti pokvarljive namirnice te poduzeti druge sigurnosne mjere radi sprječavanja štete.
Objave koje su oblikovale ovaj članak
- NN 133/2020 (1. siječnja 2021.)
- NN 114/2022 (1. siječnja 2023.)
- NN 40/2025 (15. ožujka 2025.)
- NN 40/2025 (15. ožujka 2025.)
- NN 40/2025 (15. ožujka 2025.)
- NN 40/2025 (15. ožujka 2025.)
- NN 55/2026 (4. lipnja 2026.)
- NN 55/2026 (4. lipnja 2026.)
- NN 55/2026 (4. lipnja 2026.)