Članak 220.
Upotreba dobiti
(1) Neto dobit ostvarenu u poslovnoj godini društvo je dužno najprije uporabiti za namjene redom kako su navedene:
1. za pokriće gubitka prenesenog iz ranijih godina,
2. za unos u zakonske rezerve,
3. za unos u rezerve za vlastite dionice, ako ih je društvo steklo ili ih namjerava steći,
4. za unos u statutarne rezerve, ako ih društvo ima.
(2) Uprava, odnosno izvršni direktori moraju pri sastavljanju godišnjih financijskih izvješća poštivati odredbe prethodnog stavka ovoga članka.
(3) Uprava i nadzorni, odnosno izvršni direktori i upravni odbor mogu nakon što utvrde godišnja financijska izvješća uporabiti iznos neto dobiti, koji ostane nakon što je ona korištena za namjene iz stavka 1. ovoga članka, za unos u ostale rezerve iz dobiti ali ne više od polovine tog iznosa. Statutom ih se može ovlastiti da za to koriste više ili manje od polovine tog iznosa. Statutom dana ovlast upravi i nadzornom, odnosno upravnom odboru da na spomenuti način raspolažu s više od polovine iznosa neto dobiti koji ostane nakon njene upotrebe za namjene iz stavka 1. ovoga članka vrijedi samo dok ostale rezerve iz dobiti ne dosegnu visinu koja je jednaka polovini temeljnog kapitala društva pa oni ne mogu u njih rasporediti iznos dijela neto dobiti ako spomenute rezerve prelaze visinu polovine tog kapitala ili bi se to dogodilo kada bi se u njih rasporedio dio neto dobiti tekuće godine.
(4) Ako godišnja financijska izvješća u skladu sa Zakonom utvrdi glavna skupština, može pritom odlučiti da neto dobit koja ostane nakon što ju se uporabi u skladu sa stavkom 1. ovoga članka rasporedi u ostale rezerve iz dobiti, ali za tu namjenu ne može uporabiti više od polovine neto dobiti koja ostane nakon njene uporabe za namjene iz stavka 1. ovoga članka.
(5) Odlukom o uporabi dobiti glavna skupština može odlučiti da se u ostale rezerve iz dobiti rasporedi i dodatni iznos onima iz stavka 3. i 4. ovoga članka. Odredi li se statutom da se dobit može uporabiti osim za unos u druge rezerve iz dobiti iz stavka 1. ovoga članka i za podjelu dioničarima i za druge namjene (primjerice za isplate zaposlenima, članovima uprave ili nadzornog, odnosno izvršnim direktorima i članovima upravnog odbora), glavna skupština može odlučiti da ju se uporabi i za te druge namjene.
(6) Dioničari imaju pravo da im se podijeli dobit osim ako je odlukom glavne skupštine u skladu sa zakonom ili sa statutom određeno da se dobit uporabi za namjene iz stavka 5. ovoga članka ili da se ne dijeli dioničarima (prenesena dobit).
(7) Osim ako se smanjuje temeljni kapital društva, dioničarima se ne smije isplatiti dividenda ako je u godišnjim financijskim izvješćima za posljednju poslovnu godinu neto aktiva manja od iznosa temeljnog kapitala uvećanog za iznos rezervi koje se po zakonu ili statutu ne smiju isplatiti dioničarima ili bi postala manjom takvom isplatom. Pritom se uzima u obzir iznos temeljnog kapitala umanjen za iznos koji nije uplaćen, ako taj neuplaćeni dio nije iskazan u aktivnoj strani izvještaja o financijskom položaju. Iznos koji se isplaćuje dioničarima ne smije biti veći od iznosa dobiti iskazane u godišnjim financijskim izvješćima za posljednju poslovnu godinu uvećanog za zadržanu dobit iz ranijih godina i sredstava rezervi koje se mogu koristiti za isplate dioničarima, umanjen za gubitke iz ranijih poslovnih godina te iznose koji su po zakonu ili statutu bili uneseni u rezerve društva.
(8) Prije prestanka društva dioničarima se može podijeliti samo dobit koja proizlazi iz računa dobiti i gubitka i dio zadržane dobiti kada u skladu s propisima ne proizlazi iz tog računa.
(9) Statutom se može predvidjeti da glavna skupština može donijeti odluku o isplati dobiti dioničarima u stvarima.
Objave koje su oblikovale ovaj članak
- NN 152/11 (27. prosinca 2011.)