Zakon o tržištu kapitala · POGLAVLJE V. STEČAJ SREDIŠNJEG DEPOZITORIJA SA SJEDIŠTEM U REPUBLICI HRVATSKOJ

Članak 620.

Zaštitne mjere za dioničare i vjerovnike

(1) Ako Agencija, primjenjujući jedan ili više instrumenata sanacije, prenese samo dio prava, imovine i obveza središnjeg depozitorija u sanaciji, dužna je, primjenjujući stavak 3. ovoga članka, osigurati da dioničari i oni vjerovnici čije tražbine nisu prenesene dobiju kao namirenje svojih tražbina barem onaj iznos u kojem bi bili namireni da je u vrijeme kada je donesena odluka iz članka 606. ovoga Zakona nad središnjim depozitorijem u sanaciji proveden stečajni postupak.

(2) Ako Agencija primjenjuje instrument unutarnje sanacije, dužna je, primjenjujući stavak 3. ovoga članka, osigurati da dioničari i vjerovnici za tražbine čija je vrijednost smanjena ili pretvorena u instrument kapitala ne snose gubitak veći od gubitka koji bi snosili da je u vrijeme kada je donesena odluka iz članka 606. ovoga Zakona nad središnjim depozitorijem u sanaciji proveden stečajni postupak.

(3) Nakon što provede prijenos dijela prava, imovine i obveza ili nakon što primijeni instrument unutarnje sanacije, Agencija je dužna bez odgađanja za potrebu primjene stavaka 1. i 2. ovoga članka, osigurati da neovisni procjenitelj provede procjenu vrijednosti, koja se razlikuje od procjene vrijednosti iz članka 619. ovoga Zakona, i kojom se utvrđuje sljedeće:

1. učinak koji bi na dioničare i vjerovnike imao stečajni postupak da je pokrenut u vrijeme kada je donesena odluka iz članka 606. ovoga Zakona

2. učinak koji je na dioničare i vjerovnike imala sanacija središnjeg depozitorija i

3. razlika između učinaka iz točaka 1. i 2. ovoga stavka.

(4) Neovisni procjenitelj dužan je provesti procjenu vrijednosti na temelju sljedećih pretpostavki:

1. da je za središnji depozitorij u sanaciji pokrenut stečajni postupak u vrijeme kada je donesena odluka iz članka 606. ovoga Zakona

2. da sanacijske mjere nisu poduzete i

3. da nije pružena izvanredna javna financijska potpora središnjem depozitoriju u sanaciji.

(5) Ako je procjenom vrijednosti izvršenom u skladu sa stavkom 3. ovoga članka utvrđeno da je bilo koji dioničar ili vjerovnik iz stavaka 1. i 2. ovoga članka snosio veći gubitak od gubitka koji bi snosili da je u vrijeme kada je donesena odluka o sanaciji nad središnjim depozitorijem u sanaciji proveden stečajni postupak, dioničar ili vjerovnik imaju pravo na naknadu razlike.

(6) Naknada razlike iz stavka 3. ovoga članke isplaćuje se iz sredstava iz stavka 7. ovoga članka.

(7) Agencija, kao sanacijsko tijelo ima pravo na povrat svih razumnih troškova koji su nastali vezano za korištenje sanacijskih instrumenata ili ovlasti, kao i državnih instrumenata financijske stabilizacije, na bilo koji od sljedećih načina:

a) od središnjeg depozitorija u sanaciji, kao vjerovnik višeg isplatnog reda

b) umanjenjem bilo koje naknade koju je primatelj platio središnjem depozitoriju ili dioničarima

c) iz svih prihoda kao rezultata prestanka statusa prijelazne institucije odnosno likvidacijom ili stečajem prijelazne institucije ili nositelja upravljanja imovinom, kao vjerovnik višeg isplatnog reda.

Objave koje su oblikovale ovaj članak

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu