Članak 46.
(1) Pravo na novčanu naknadu stječe nezaposlena osoba koja u trenutku prestanka radnog odnosa odnosno prestanka obavljanja samostalne djelatnosti ima najmanje devet mjeseci rada u posljednja 24 mjeseca.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, nezaposlena osoba koja ima manje od 30 godina života u trenutku prestanka radnog odnosa odnosno prestanka obavljanja samostalne djelatnosti stječe pravo na novčanu naknadu ako ima najmanje šest mjeseci rada u posljednja 24 mjeseca.
(3) Kao vrijeme provedeno na radu iz stavaka 1. i 2. ovoga članka smatra se:
1. vrijeme obveznog osiguranja prema propisima o mirovinskom osiguranju ostvareno na temelju radnog odnosa u Republici Hrvatskoj i vrijeme u kojem je radnik bio privremeno nesposoban za rad odnosno na rodiljnom dopustu nakon prestanka radnog odnosa odnosno službe, ako je za to vrijeme primao naknadu plaće prema posebnim propisima i
2. vrijeme obveznog osiguranja prema propisima o mirovinskom osiguranju ostvareno na temelju obavljanja samostalne djelatnosti u Republici Hrvatskoj, pod uvjetom da su uplaćeni doprinosi za obvezna osiguranja i vrijeme u kojem je mirovala obveza doprinosa prema propisu kojim se uređuju doprinosi za obvezna osiguranja.
(4) Prestanak obavljanja samostalne djelatnosti iz stavaka 1. i 2. ovoga članka utvrđuje se na temelju uvida u odgovarajući registar iz kojega mora biti brisana osoba koja je obavljala samostalnu djelatnost.
Objave koje su oblikovale ovaj članak
- NN 118/2018 (1. siječnja 2019.)
- NN 152/2024 (1. siječnja 2025.)