Članak 3.
Pojmovi
Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:
1. strani poslodavac je:
– fizička ili pravna osoba, uključujući i agenciju za privremeno zapošljavanje, koja ima sjedište u državi članici Europske unije, drugoj državi ugovornici EGP-a ili u Švicarskoj Konfederaciji i koja u okviru privremenoga ili povremenoga prekograničnog pružanja usluga upućuje radnika na ograničeno vrijeme na rad u Republiku Hrvatsku ili
– fizička ili pravna osoba, uključujući agenciju za privremeno zapošljavanje, koja ima sjedište u trećoj državi i koja, na temelju višestranoga ili dvostranoga međunarodnog ugovora koji obvezuje Republiku Hrvatsku, može pružati usluge u Republici Hrvatskoj te upućuje radnika na ograničeno vrijeme na rad u Republiku Hrvatsku radi izvršenja usluge
2. upućeni radnik je radnik kojega je strani poslodavac u jednoj od situacija iz članka 5. ovoga Zakona uputio na ograničeno vrijeme na rad u Republiku Hrvatsku, koja nije država u kojoj radnik uobičajeno radi
3. država sjedišta je država članica Europske unije, druga država ugovornica EGP-a, Švicarska Konfederacija, Republika Hrvatska ili treća država na čijem teritoriju pružatelj usluge ostvaruje pravo na poslovni nastan
4. sjedište znači stalno mjesto poslovanja gdje se stvarno upravlja gospodarskom djelatnošću od strane pružatelja usluga u neodređenom razdoblju i sa stalnom infrastrukturom
5. treća država je država koja nije država članica Europske unije ili druga država ugovornica EGP-a, niti Švicarska Konfederacija
6. strana agencija je agencija za privremeno zapošljavanje koja ima sjedište u državi članici Europske unije, drugoj državi ugovornici EGP-a ili Švicarskoj Konfederaciji, a koja je prekogranično ustupila radnika korisniku koji ima sjedište u Republici Hrvatskoj ili korisniku koji privremeno posluje u Republici Hrvatskoj ili ima sjedište u trećoj državi i koja, na temelju višestranoga ili dvostranoga međunarodnog ugovora koji obvezuje Republiku Hrvatsku, može pružati usluge u Republici Hrvatskoj te je prekogranično ustupila radnika korisniku koji ima sjedište u Republici Hrvatskoj ili korisniku koji privremeno posluje u Republici Hrvatskoj
7. strani korisnik je pravna ili fizička osoba – pružatelj usluga sa sjedištem u državi članici Europske unije, drugoj državi ugovornici EGP-a ili Švicarskoj Konfederaciji ili koji ima sjedište u trećoj državi te, na temelju višestranoga ili dvostranoga međunarodnog ugovora koji obvezuje Republiku Hrvatsku, može pružati usluge u Republici Hrvatskoj, a koji koristi rad agencijskoga radnika
8. domaća agencija je agencija za privremeno zapošljavanje koja ima sjedište u Republici Hrvatskoj
9. domaći korisnik je pravna osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj ili fizička osoba registrirana u Republici Hrvatskoj za obavljanje gospodarske djelatnosti, kojoj je strana agencija za privremeno zapošljavanje uputila radnika na temelju ugovora o prekograničnom ustupanju radnika
10. domaći radnik je fizička osoba u radnom odnosu s poslodavcem koji ima sjedište u Republici Hrvatskoj odnosno fizička osoba koja se smatra radnikom u smislu općeg propisa kojim se uređuju radni odnosi u Republici Hrvatskoj
11. dodatak karakterističan za upućivanje je dodatak koji poslodavac isplaćuje radniku zbog upućivanja odnosno privremenoga izbivanja iz mjesta prebivališta, čija je svrha socijalna zaštita upućenoga radnika u državi u koju je upućen
12. država članica je država članica Europske unije odnosno druga država ugovornica EGP-a
13. država koja podnosi zahtjev je država članica u kojoj je donesena odluka iz točke 18. ovoga članka
14. država koja zaprima zahtjev je država članica kojoj je podnesen zahtjev za dostavu obavijesti o odluci o novčanoj kazni ili zahtjev za naplatu novčane kazne iz točke 19. ovoga članka
15. zahtjev za dostavu obavijesti je zahtjev nadležnoga tijela države članice da se pružatelj usluga obavijesti o odluci o novčanoj kazni iz točke 18. ovoga članka, donesenoj u državi članici koja podnosi zahtjev
16. zahtjev za naplatu je zahtjev nadležnoga tijela države članice da se u državi koja je zaprimila zahtjev izvrši izvršna odnosno pravomoćna odluka o novčanoj kazni iz točke 19. ovoga članka
17. pružatelj usluga je poslodavac, fizička ili pravna osoba koja ima sjedište u državi kojoj je zahtjev dostavljen, a koji je u okviru prekograničnoga pružanja usluga uputio radnika na rad u državu koja podnosi zahtjev
18. odluka o novčanoj kazni je odluka kojom je pružatelju usluga s poslovnim nastanom u drugoj državi članici naloženo plaćanje novčane kazne ili druge administrativne novčane sankcije ako je odluku donijelo nadležno tijelo ili potvrdilo upravno tijelo ili sud države članice za povrede propisa o zajamčenim pravima upućenoga radnika ili drugih propisa o upućivanju radnika u toj državi, a koja ne može dovesti do postupka pred sudom stvarno nadležnim za kaznene stvari
19. novčana kazna znači obvezu plaćanja novčanog iznosa utvrđenoga kao financijska sankcija odlukom iz točke 18. ovoga članka, uključujući upravne ili sudske pristojbe, druge pristojbe, troškove i naknade te druge sastavne dijelove kazne
20. prošireni kolektivni ugovor je kolektivni ugovor čija je primjena odlukom ministra nadležnoga za poslove rada proširena na sve poslodavce i radnike u određenom području, grani ili djelatnosti na temelju općega propisa kojim se uređuju radni odnosi.
Objave koje su oblikovale ovaj članak
- NN 128/2020 (1. siječnja 2021.)