Članak 13.
(1) Vlasnik skladišnice može za osiguranje novčane tražbine vjerovnika dati u zalog uskladištene žitarice ili industrijsko bilje upisivanjem založnog prava na skladišnici u korist vjerovnika.
(2) Pri unosu podataka o založnom pravu iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik skladišnice na skladišnicu upisuje naziv i sjedište ili ime i prezime/naziv i adresu vjerovnika, iznos tražbine uključujući ugovorene kamate i datum dospijeća.
(3) Stranke ugovorno uređuju iznos i uvjete kredita, odnosno zajma dobivenog na temelju zaloga robe (žitarica i/ili industrijskog bilja) na skladištu putem skladišnice.
(4) Po upisu podataka o založnom pravu na skladišnici u korist vjerovnika vlasnik skladišnice predaje skladišnicu vjerovniku, a vjerovnik ima pravo držanja skladišnice do namirenja osigurane novčane tražbine, odnosno do prodaje založene robe iz skladišnice za namirenje osigurane tražbine.
(5) Vjerovnik je u obvezi odmah, a najkasnije u roku od tri dana od upisa založnog prava na skladišnici izvijestiti skladištara koji je skladišnicu izdao.
(6) Skladištar je dužan upisati založno pravo iz skladišnice u Evidenciju o izdanim skladišnicama, kojim upisom je osnovano založno pravo na skladišnici i na založenim žitaricama i/ili industrijskom bilju iz skladišnice u korist vjerovnika, a nakon provedenog upisa založnog prava, skladištar vjerovniku izdaje Izvadak iz Evidencije o izdanim skladišnicama o upisanom založnom pravu u njegovu korist.
(7) Svoje pravo na namirenje zalogom osigurane novčane tražbine vjerovnik je ovlašten ostvarivati iz vrijednosti zaloga izvansudskim putem, prodajom založenih uskladištenih žitarica i industrijskog bilja, putem ovlaštenog trgovca i iz dobivenog iznosa namiriti svoju tražbinu.
Objave koje su oblikovale ovaj članak
- NN 79/2009 (16. srpnja 2009.)
- NN 124/2011 (12. studenoga 2011.)