Zakon o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga · DIO ŠESTI INSPEKCIJSKI NADZOR TRŽIŠTA PROIZVODA I USLUGA, ZAŠTITNI POSTUPAK U EUROPSKOJ UNIJI, UPRAVNI NADZOR I DOSTAVA INFORMACIJA O PROVEDBI ZAKONA

Članak 22.

Inspekcijski nadzor tržišta proizvoda

(1) Inspekcijski nadzor tržišta proizvoda provodi se u skladu s člankom 2. stavkom 3., člankom 10. stavcima 1., 2., 5. i 6., člankom 11. stavcima 2., 3., 5. i 7., člankom 13., člankom 14. stavcima 1. i 2., člankom 14. stavkom 4. točkama a), b), e) i j), člankom 16. stavkom 3. točkom g), člankom 16. stavkom 5., člankom 17., člankom 18., člankom 22., člankom 25. stavcima 2., 3. i 4., člankom 26. stavcima 1. i 2., člankom 27., člankom 28. stavcima 2. i 3., člankom 31. stavkom 2. točkama f), g), m) i o), člankom 33. stavkom 1. točkama i) i k), člankom 34. stavcima 1. i 4. i člankom 34. stavkom 3. točkom a) Uredbe (EU) br. 2019/1020.

(2) Inspekcijski nadzor tržišta proizvoda iz članka 3. stavka 1. ovoga Zakona koji imaju obilježje radijske opreme, što je definirano zakonom kojim se uređuje područje elektroničkih komunikacija, provode inspektori elektroničkih komunikacija Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti.

(3) Inspekcijski nadzor tržišta proizvoda iz članka 3. stavka 1. ovoga Zakona koji nemaju obilježje radijske opreme provode tržišni inspektori Državnog inspektorata.

(4) Ako se gospodarski subjekt poziva na članak 17. ovoga Zakona, pri provođenju inspekcijskog nadzora tržišta proizvoda nadležni inspektor iz stavka 2. ovoga članka:

– provjerava je li gospodarski subjekt proveo procjenu iz članka 17. ovoga Zakona

– preispituje tu procjenu i njezine rezultate, uključujući pravilnu upotrebu kriterija iz Priloga VI. ovoga Zakona i

– provjerava sukladnost sa zahtjevima za pristupačnost propisanim ovim Zakonom.

(5) Nadležni inspektori iz stavka 3. ovoga članka ovlašteni su provoditi odgovarajuće preglede i ispitivanja proizvoda radi utvrđivanja njihove sukladnosti sa zahtjevima za pristupačnost propisanim ovim Zakonom te uzimati uzorke proizvoda i dati ih na ispitivanje radi utvrđivanja njihove sukladnosti.

(6) Ako nadležni inspektor iz stavka 3. ovoga članka ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem ili opremom za provedbu pregleda ili ispitivanja, provedbu pojedinih radnji u okviru inspekcijskog nadzora može povjeriti stručnoj instituciji ili drugoj stručnoj pravnoj osobi.

(7) Ako se utvrdi da uzorci ispunjavaju zahtjeve za pristupačnost propisane ovim Zakonom, troškove uzorka proizvoda, pregleda ili ispitivanja snosi Državni inspektorat, a ako se utvrdi da uzorci ne ispunjavaju zahtjeve za pristupačnost propisane ovim Zakonom, troškove uzorka proizvoda, pregleda ili ispitivanja snosi gospodarski subjekt.

(8) Nadležni inspektor iz stavaka 2. i 3. ovoga članka može pružati potrošačima informacije kojima raspolaže o sukladnosti gospodarskih subjekata sa zahtjevima za pristupačnost propisanim ovim Zakonom i o procjeni iz članka 17. ovoga Zakona na njihov zahtjev i u pristupačnom obliku, osim ako te informacije nije moguće pružiti zbog povjerljivosti, kako je opisano u članku 17. Uredbe (EU) 2019/1020.

Objave koje su oblikovale ovaj članak

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu