Članak 40.
Prijenosi osobnih podataka primateljima s poslovnim nastanom u trećim zemljama
(1) Nadležna tijela mogu, ne dovodeći u pitanje niti jedan međunarodni sporazum iz stavka 2. ovoga članka, iako nisu ispunjeni uvjeti iz članka 36. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona, u svakom pojedinačnom slučaju, prenijeti osobne podatke izravno primateljima s poslovnim nastanom u trećim zemljama samo ako se poštuju druge odredbe ovoga Zakona i ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
1. prijenos je nužan za obavljanje zadaće nadležnog tijela koje obavlja prijenos u svrhe navedene u članku 1. ovoga Zakona
2. kada nadležno tijelo koje obavlja prijenos utvrdi da temeljna prava i slobode ispitanika čiji osobni podaci se prenose nemaju prednost nad javnim interesom
3. kada nadležno tijelo koje obavlja prijenos smatra da je prijenos tijelu nadležnom u svrhe iz članka 1. ovoga Zakona u trećoj zemlji neučinkovit ili neprimjeren, posebno iz razloga što se ne može pravodobno ostvariti
4. kada je tijelo koje je u trećoj zemlji nadležno za obradu osobnih podataka u svrhe iz članka 1. ovoga Zakona obaviješteno bez odgode, osim ako je neučinkovito ili neprimjereno
5. kada nadležno tijelo koje obavlja prijenos obavijesti primatelja o određenoj svrsi ili svrhama u koje primatelj može obrađivati osobne podatke samo ako je takva obrada nužna.
(2) Međunarodni sporazum iz stavka 1. ovoga članka svaki je bilateralni ili multilateralni međunarodni sporazum koji je na snazi između Republike Hrvatske i trećih zemalja u području pravosudne suradnje u kaznenim stvarima i policijske suradnje.
(3) Nadležno tijelo koje obavlja prijenos dostavlja obavijest nadzornom tijelu o prijenosima u skladu s ovim člankom.
(4) Kada se prijenos temelji na stavku 1. ovoga članka, takav se prijenos mora dokumentirati.
Objave koje su oblikovale ovaj članak
- NN 68/2018 (4. kolovoza 2018.)